Srpska pravoslavna crkva i vjernici sutra slave jedan od najvećih hrišćanskih praznika, Vaznesenje Gospodnje – Spasovdan.
Spasovdan je slava i Banjaluke, a jedan je od deset praznika posvećenih Gospodu Isusu Hristu, koji se obilježava 40 dana poslije Vaskrsa, uvijek u četvrtak, a deset dana prije Svetih Trojica (Duhova).
Na Spasovdan se ne radi nikakav težak posao, pošto je veliki praznik koji, prema vjerovanju, može da spasi kuću od nevolje, a djecu od bolesti. Izuzetno je cjenjen i poštovan u doba cara Dušana.
Prije zore, na Spasovdan Krstonoše pohode zapise – osveštana stabla, najčešće hrastove ili neke voćke, mahom divlje kruške. Noseći barjake i krst, narod stiže pod stablo zapisa, kiteći ga vijencima cvijeća i darujući raznim đakonijama.
Prema starom slovenskom vjerovanju, gromovnik Perun, tukao je gromovima i gradom usjeve, a božanstvo je spasavalo usjeve od grada.
Na Spasovdan se izjutra ne jede ništa dok se ne okuse jagode.
Za Spasovdan kao krsnu slavu klalo se jagnje i spremala se cicvara. Inače, naši stari nisu pili mlijeko od Nove godine do Spasovdana, a vjerovali su da na Spasovdan muškarci ne valja da se briju, žene da se umivaju a deca da se kupaju pa to nisu tog dana ni činili.
Na Spasovdan nikako ne valja spavati preko dana da se ne bi drijemalo čitave godine.
Na taj dan bogatiji su poslije odlaska u crkvu pozivali goste na ručak, a manje imućni su nastavljali druženje ispred crkve gdje se narod okupljao i veselio.
Bio je i običaj da se na Spasovdan, prije sunca, kupa u rijeci ili moru.
Na Spasovdan, vjerovalo se u Šumadiji, u zoru se mogu videti vampiri.
