Najmanje još desetak miliona KM sinoć je „potrošio“ kandidat za gradonačelnika Draško Stanivuković (PDP), nakon što je, u more dosadašnjih obećanja, pridodao i nova – besplatne udžbenike i prevoz za sve osnovce, uz plaćanje privatnih vrtića pride!
Na sinoćnjem, predizbornom skupu u naselju Borik, Stanivuković je „ispalio“ nova obećanja, poput besplatnog javnog prevoza za penzionere, osnovce, udžbenike osnovcima, sufinansiranje javnih i privatnih vrtića…
Iako se teško snaći u moru dosadašnjih obećanja, izdvojili smo su one, najsvježije od juče, i napravili komparaciju sa gradskim budžetom, kako bi utvrdili koliko su ona realna i da li se zaista i mogla provesti u praksi. Radi lakšeg snalaženja, obradićemo ih taksativno, jedno po jedno, te se osvrnuti na „stara“ obećanja, data još prije zvaničnog početka kampanje, poput besplatnog javnog prevoza za penzionere:
Obećanje br. 1: Besplatni udžbenici za sve učenike osnovnih škola u Banjaluci (U obrazloženju, Stanivuković kaže da je ovo moguće obezbjediti uštedama u gradskom budžetu, odnosno smanjenjam plata političarima, smanjenjem izdvajanja rashoda za stručne usluge…)
Realnost: U Banjaluci, po zvaničnim podacima, trenutno ima 16.325 osnovaca (s tim da njih 3.800 pohađa prvi i drugi razred, te da već već dobijaju besplatne udžbenike). Dakle, ovo obećanje odnosi se na 12.500 osnovaca, u uzrastu od trećeg do devetog razreda. Budući da prosječna cijena kompleta udžbenika iznosi oko 100 KM, ovo obećanje, sve u u svemu, „teško“ je 1,25 miliona KM.
S druge strane, nije jasno sa koje budžetske stavke bi Stanivuković obezbjedio ovolike pare. Obećanje da se to može uraditi smanjivanjem plata političarima je apsurdno samo po sebi jer političari u Gradskoj upravi praktično i – ne postoje. U gradskoj administraciji, političke funkcije su čine gradonačelnik, te predsjednik Skupštine grada, dvojica potpredsjednika i odbornici. Sve i kad im plate bile prepolovljene (a odbornici, naprimjer primaju 800 KM) to bi na godišnjem nivou značilo uštedu od stotinjak hiljada KM, dakle, ni desetinu potrebnog iznosa za realizaciju ovog obećanja.
Obećanje br. 2: Besplatan prevoz za sve učenike osnovnih škola
Realnost: Prema podacima javnih prevoznika, u Banjaluci se mjesečno proda oko 10.000 đačkih karata. Cijena varira u velikom rasponu i zavisi od udaljenosti linija, s tim da prosječna iznosi nešto više od 30 KM. Po ovoj računici, na ovo obećanje Stanivuković je potrošio najmanje tri miliona KM.
S druge strane, on tvrdi da je, pored smanjenja plata „političarima““, ovu stavku moguće popuniti prebacivanjem budžetske stavke za stručne rashode (sa koje je, inače, već „skinuo“ sredstva za prevoz penzionerima, ali o tome nešto kasnije). Ta stavka u gradskom budžetu ukupno iznosi 3,8 miliona KM i u sebi sadrži stotine pojedinačnih stavki, poput osiguranja vozila vatrogasne brigade, sredstva za protivgradnu zaštitu i sličnih rashoda. Da li to znači da bi on ostavio vatrogasce da voze neregistrovana vozila i grad bez protivgradne zaštite?
Obećanje br. 3 Sufinansiranje privatnih vrtića (Stanivuković je kod ovog obećanja bio baš široke ruke – iz budžeta bi davao novac privatnim vrtićima, a, kako obećava, već u prvoj godini mandata riješio bi sve problema oko upisa mališana u predškolske ustanove. Poslije toga bi, kaže, „sistemski gradio nove vrtiće“).
Realnost: Ovo je, svakako, jedno od obećanja koje ponajviše odskače od realnih mogućnosti. Svake godine, iz gradskog budžeta za rad gradskog sistema javnih vrtića iz budžeta izdvoji se 10 miliona KM, a ove godine i dodatnih par miliona za gradnju i proširenje novih objekata (i to ne računajući proširenje više vrtića koje se finansiraju iz donatorskih sredstava). Sa tim novcem, Grad sufinansira rad javnih vrtića.
S druge strane, u Banjaluci trenutno u privatne vrtiće ide oko 2.000 djece. Iz toga, proizilazi da bi čak i polovična subvencija za privatnike podrazumjevala trošak od bar još pet miliona KM, na što treba nadodati nove milione za izgradnju novih javnih vrtića.
Da stvar bude bude tragičnija, Stanivuković bi, kako sam tvrdi, taj novac namakao iz potpuno istih stavki koje je već „potrošio“ na obećanja za besplatan javni prevoz penzionerima. A da ne spominjemo na stotine miliona već „potrošenih“ za obećene puteve, vodovode, mostove…
