Na ovogodišnjem Sedmom „Star Film Festu“ u Sisku kao najbolji dokumentarni film, nagrađen je uradak banjalučke studentkinje Karmen Obrdalj, “Zašto mama vazda plače?”.
armen Obrdalj studentica je filmske i TV režije na Akademiji umjetnosti univerziteta u Banjaluci u klasi profesora Saše Hajdukovića. Njen dokumentarac nedavno je nagrađen i na 18. Liburnia Film Festivalu za najbolju režiju i montažu.
– Film je rađen kao ispitna vježba druge godine mog studija, gdje nam je zadatak bio dokumentarni film. Na filmu sam radila skoro dvja semestra, osam mjeseci – rekla je ova mlada autorka.
Dokumentarac govori o ljubavnim pismima jednog para iz Mostara koja su pisali jedno drugom za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini.
– Nemoguće ljubavne priče me jako inspirišu, na našem podneblju ih pogotovo mnogo ima. Mostar ima jako puno tužnih ljubavnih priča i imala sam neki predosećaj da sigurno neka od tih priča mora biti zapisana u pismima. Kada sam pronašla pisma imala sam osjećaj da je u njima satkana sva patnja i ljubav ovog svijeta – objasnila je ona.
Kako kaže, pisma je tražila oko mjesec dana.
– Jedan dan mi se javila jedna osoba koja je rekla da poznaje par s pismima. Slušala sam njihovu priču, pročitala pisma koja su satkana od samih emocija. Bila su realna, a opet toliko nestvarna zbog količine ljubavi koje su jedno drugom izražavali. Taj kontrast mi se svidio. Pričali su o realnim stvarima kao što su kuća, pos’o, auto, a u drugom momentu su pisma imala osjećaj poezije. To me jako pogodilo i pokrenulo – govori ona.
Ipak objašnjava da dokumentarni film ne znači potpuna istina. Pisma su stvarna i većina toga je istina, ali u filmu postoje i rediteljske intervencije koje se moraju napraviti kako bi priča postala koherentan film.
– Velika mi je čast što smo moj tim i ja dobili nagradu i osjećamo se vrlo zahvalno. Reakcije publike na film su uvek podijeljene. Pohvale žirija je jako lijepo čuti i zahvaljujem što su prepoznali naš film kao djelo vrijedno nagrade. Takođe, svaka konstruktivna kritika je jako bitna meni kao studentu režije za dalji razvitak – rekla je.
Festival u Sisku održan je onlajn, a prema riječima mlade autorke, njihov tim je bio vrlo profesionalan, te smatra da su odradili nevjerovatan posao.
– Onlajn festival nešto je novo s čime se svi susrećemo. Odlična mi je ideja onlajn festivala, jer ne moramo napuštati udobnost svojih domova do pogledamo dobre filmove. Dobro je to što se karte ne mogu rasprodati i možemo pogledati više filmova koji nas zanimaju. Jedina mana je što nema tog kolektivnog osjećaja gledanja filmova s publikom koji je neprocenjiv – naglašava.
„Zašto mama vazda plače?“ naredno prikazivanje imaće na „2 sides short film festival-u“ u Turskoj, „Olhares do mediterrâneo“ u Portugalu, „FUSE experimental film festival-u“ u Karlovcu, „Tetova Film Festivalu“ u Makedoniji, „STIFF-u“ u Rijeci i dr.
– Što se tiče narednih planova, moj tim i ja trenutno radimo na novom kratkometražnom igranom filmu koji nam je ispitna vježba, kao što je bio film „Zašto mama vazda plače?“. A generalno želimo samo što više rada na bilo kojoj formi filma ili serije, mnogo truda i kreativnosti – dodaje ona.
NAGRADA ZA TRUD
Mom najužem timu i meni ova nagrada znači mnogo jer je to potvrda našeg truda i rada. Njega čine Aleksandar Jurić koji je nagrađen za najbolju montažu i Jana Vuković (snimateljka). Daje nam elan za dalji rad i buduće filmove. S obzirom na to da mi je ovo prvi dokumentarni film, takva priznanja me guraju na razmišljanje o daljem radu na dokumentarnom filmu jer stvarno pruža ogromnu slobodu i mogućnost redateljskog izražavanja.
Izvor: Srpskainfo
