Prva pomisao na Banjaluku i hranu posjetioce grada na Vrbasu prvo asocira na nekada čuvene “Mujine ćevape”. I dan danas turisti ili ljudi koji navraćaju u Banjaluku da posjete rodbinu i prijatelje sa nestrpljenjem čekaju kada će ponovo da odu “Kod Muje”.
Kako je ova ćevabdžinica u posljednje dvije decenije nekoliko puta mijenjala lokaciju, prvo što ljude željne “Mujinih ćevapa” dočeka, je potraga za ćevabdžinicom. Ali to im ne pada teško. Često, pa čak i iz auta zaustavljaju prolaznike i nekada pomalo i stidljivo pitaju “Izvinite gdje se nalazi ćevabdžinica Mujo”. Banjalučani ih upućuju na jednu od tri adrese, a kako nam je vlasnik javio i četvrta je u pripremi, na kojima nasljednici čuvenog Muje drže roštiljnice, ali sa blagom nelagodom.
Banjalučani znaju da ćevapi Mujinih nasljednika nisu više “ni do koljena” onim starim, o kojima se i dan danas sa užitkom i slašću govori.
Preporuka Banjalučana je da ukoliko žele da probaju “stare banjaluče ćevape”, da ih potraže u takođe čuvenoj ćevabdžnici “Kod Mahe” koja se nalazi kod “Vodovoda”, “Kod Zamole” u starom zanatskm centru ili “Banjalučanki” kod parka Mladen Stojanović.
Ćevabdžije nove generacije takođe ne zaostaju za “starim brendovima”, a mnogi od njih su se poput Obeliksa nametnuli na tržištu i pronose slavu banjalučkog ćevapa.
Od ćevabdžinice “Kod Muje”, složiće se mnogi Banjalučani, ostalo je samo ime, sjeta i četiri pločice mesa u banjalučkoj lepini.
Gurmanski duel banjalučkih ćevapa, konjski i standardni ćevap
