Banjalučko preduzeće „Eko Toplane“ nema pravo da naplaćuje grijanje korisnicima sa kojima nema potpisan ugovor niti da ih primorava na tu uslugu ako oni to ne žele, odlučio je Osnovni sud u Banjaluci.
Ovo preduzeće je na sudu dobio Banjalučanin nastanjen u Bulevaru Desanke Maksimović.
„Eko Toplane“ su mu mjesecima uporno slale račune iako ih je on pismeno obavijestio kako ne želi njihove usluge, smatrajući da nije u obavezi da ih koristi jer sa „Eko Toplanama“ nema, niti želi da potpiše ugovor o snabdijevanju.
Spor je nastao 2018. godine kada su „Eko Toplane“ od stare „Toplane“ preuzele sistem daljinskog grijanja i njene korisnike.
Zakon o obligacionim odnosima RS to dozvoljava, ali samo u slučaju kada je treća strana, u ovom slučaju korisnik grijanja saglasan.
„Međutim, tužilac nikada nije pristao na ustupanje ugovora zaključenog sa Toplanom i ne postoji pravni osnov da tužilac bude dužnik po osnovu isporuke toplotne energije sasvim drugom licu, kada sa istim nije zaključio ugovor niti pristao na ustupanje ugovora zaključenim sa Toplanom“, navodi se u presudi u posjedu portala CAPITAL.
U skladu sa tim, sud je utvrdio da korisnik nije u obligacionom odnosu, odnosno dužničko-povjerilačkom odnosu prema „Eko Toplanama“ zbog čega je oslobođen plaćanja računa.
Iz „Eko Toplana“ su svoje ponašanje pravdali činjenicom da je Skupština grada Banjaluka svojim odlukama propisala uslove i način na koji se ova usluga pruža, gdje ne postoji nikakva obaveza za ustupanjem ugovora koji bi korisnici odobravali jer uslugu vrši samo jedan subjekt na području grada.
„Tužilac (korisnik) je odbio da zaključi novi ugovor od strane novog isporučioca iako je bio obavezan da zaključi ugovor, a nije podnio zahtjev za raskid ugovora“, tvrdili su oni.
Međutim, Sud smatra kako odluka Skupštine grada Banjaluka, na koju su se pozivali u „Eko Toplanama“, nije izvor obligacija pa ista ne može biti od uticaja na ugovor o isporuci toplotne energije.
Nije sporno da je Skupština grada ovlaštena da svojom odlukom propisuje uslove i način obavljanja komunalne djelatnosti proizvodnje i isporuke toplotne energije, kao ni da povjeri obavljanje komunalnih djelatnosti određenom privrednom subjektu. Međutim, ova ovlašćenja ne određuju ko će biti korisnik komunalne usluge niti mogu uticati na odluku građanina da li će zaključiti ugovor o isporuci toplotne energije.
Inače, „Eko Toplane“ su tek u novembru 2019. godine zbog neplaćanja isključile ovog potrošača sa daljinskog grijanja. To je prema ocjeni Suda takođe problematično.
„Tužena (Eko Toplane) je nakon što je obaviještena da tužilac (korisnik) ne želi da sa njom zaključi ugovor poštujući načelo savjesnosti i poštenja i dobrih poslovnih običaja trebala istog isključiti sa sistema grijanja, a ne nametati mu obavezu stupanja u ugovorni odnos i nastaviti ga zaduživati“, ocjenjuje Sud u svojoj presudi.
Podsjećamo, i Ustavni sud RS je osporio Odluku o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korišćenje toplotne energije koju je usvojila Skupština grada, a kojom se stari korisnici grijanja „bukvalno“ primoravaju da koriste usluge kasnije osnovane “Eko toplane”.
Prema toj Odluci, korisnik grijanja ukoliko odbije da zaključi ugovor, a toplotna energija se isporučuje, on ostaje u obavezi da plaća troškove toplotne energije.
U Odluci Ustavnog suda se navodi kako je time narušen princip autonomije volje ugovornih strana, gdje se korisniku, i pored odbijanja da zaključi ugovor, toplotna energija isporučuje i naplaćuje.
Advokat Vanja Lakić koja je pravni zastupnik tužioca kaže za CAPITAL kako je od početka bila ubjeđena da će ova parnica otići u korist njenog klijenta.
“Presuda je jako dobro obrazložena zbog čega sa pravne strane ne postoji mogućnost ili je veoma mala mogućnost njenog ukidanja ili preinačenja”, kaže ona.
Dodala je i kako je vezano za ovaj proces od strane svojih kolega čula izjave koje su imale jako loše konotacije, ali da se na njih nije osvrtala.
Pitanja o ovoj temi smo juče poslali „Eko Toplanama“. Do objavljivanja ovog teksta odgovori nisu stigli.
Izvor: Capital
