Predstava “Celo telo tu me boli” u Gradskom pozorištu Jazavac izvedena je čak stoti put. Režiju ovog komada koji je ostvario veliki uspjeh kako lokalno, tako i regionalno, potpisuje Nikola Pejaković, dok se u glavnim ulogama pojavljuju glumci Ljubiša Savanović, Velimir Blanić i Nikolina Friganović.
Razgovarali smo sa glumcem Ljubišom Savanovićem koji nam je govorio o tome kakav je osjećaj biti stoti put na sceni.
– Nisam bio nervozan. Bio sam srećan. Postojala je jedna doza treme i to pozitivne kao i pred svako igranje. Već sam imao priliku da igram u predstavama Narodnog pozorišta RS, “Gospođa ministarka” i “Kokoška” koje su doživjele stoto izvođenje i uvijek je to lijep osjećaj – rekao je Savanović.
Predstavu su igrali u Makedoniji i Srbiji, širom BiH, pa čak i u Oslu. Na jesen planiraju i put u Švedsku.
– Ono što je nama nabitnije je da je predstava svuda dobro primljena od publike i da se svi ti ljudi prepoznaju u priči koju predstava priča. Ja sam srećan što sam dio jedne ovakve predstave. Ovo se desi jednom ili nijednom u karijeri, da od nečeg nepretencioznog dođete do predstave koja se izvodi stoti put – ispričao je.
Prepuna sala pozorišta Jazavac i unaprijed rasprodate karte najbolji su dokaz popularnosti predstave. Povod za predstavu bila je “Lekcija” Ežena Joneska, a priča o svakodnevnom teatru apsurda naišla je na prihvatanje od strane publike.
– Publika prepoznaje i sebe i ljude oko sebe i situacije u kojima su se nalazili. Pored sjajne i neponovljive uloge koju je napravila Nikolina Friganović, to je jedan od glavnih aduta ove predstave. U jednom periodu ulogu Stane igrala je i Anja Ilić koja je odlično zamijenila Nikolinu Friganović. Sjajan posao napravio je i Velimir Blanić koji je od početka u ulozi Jadranke. Iako je rađena kao čistokrvna komedija, za mene ova predstava ima i jednu drugu stranu, ona je angažovana i kritički progovara o primitivizmu, bahatosti i ostalim zlima koja nas okružuju. Ona im se i ismijava i zato publika i voli ovu predstavu – objasnio je ovaj talentovani glumac.
Gradsko pozorište Jazavac trenutno sprema predstavu “Pjesme moje”, tragikomični poetski kabare u režiji mladog Marka Vukosava.
– Ovu predstavu najavljujemo sa posebnom radošću jer je nastala iz procesa rada jedne nove generacije mladih glumaca. Usuđujem se reći da od prve dvije generacije koje su studirale na Akademiji umjetnosti u Banjaluci nije bilo koherentnije, posvećenije i zdravije ekipe mladih glumaca nego što je ova koju ćete vidjeti u predstavi “Pjesme moje”. Jazavac je logično mjesto gdje će ovi mladi ljudi dobiti šansu jer je to i jedna od naših misija i postulata na kojim je Jazavac i nastao. Ponosan sam što su oni pod našim krovom i učinićemo sve da našoj publici ponudimo jedan, ne dašak, nego uragan novog, mladalačkog, energičnog, a istovremeno dobro promišljenog, značajnog i estetski profilisanog sadržaja – ispričao je on.
U predstavi se govore i pjevaju stihovi Vaska Pope, Branislava Petrovića, Miroslava Antića, Ljubivoja Ršumovića, Branka Miljkovića, Enesa Kiševića, Maje Perfiljeve, Jovana Jovanovića Zmaja, Pere Zupca, Olivere Katarine, Desanke Maksimović, Kemala Montena, Laze Kostića, Gustava Krkleca, Duška Radovića i ništa manje važnog, jednog lokalnog pjesnika.
U predstavi igraju Kristina Šikanić, Tijana Jovanović, Marko Vukosav, Marko Nedeljković, Aleksandar Runjić, Lazar Petrović, Senad Milanović. Scenograf i kostimograf je Milana Kosanović, a kompozitor Sandi Popović.
Duhovno nestajemo i izumiremo
Publika voli dobre predstave. I tu nema puno mudrosti. Naravno da vam je lakše da se poistovijetite sa pričom koju priča ova predstava nego sa pričom o fokama ili nečem petom. Ipak, spasa nam nema, a propasti nećemo. Čini mi se da je sve uzalud. Vlastodršci nisu svjesni uloge kulture u najširem smislu te riječi. Tako da nisam optimista. Polako ali sigurno nestajemo, izumiremo i to duhovno prije svega.
