U posljednje vrijeme smo svjedoci velike tražnje za vozačima autobusa i kamiona, te su nadležne institucije dozvolile da i oni sa vozačkom dozvolom B kategorije mogu voziti autobus.
To znači, da onaj ko je položio za putnički automobil, može voziti autobus, što postaje velika prijetnja u saobraćaju. Banjalučke ulice su dosta uske, pretrpane vozilima, te ljudi koji su frizeri, trgovci, optičari preko noći postaju vozači autobusa, a nekada se školovalo četiri godine da bi se steklo zvanje vozača. Stoga, dragi građani kada vidite autobus, budite oprezni.
Druga stvar koja mi smeta kao građaninu, a to pitanje sam postavljao na sjednicama Skupštine grada, jesu reklame na autobusima. Vlasnici autobusa, radi svoje lične zarade, ugrožavaju bezbjednost građana lijepeći reklamni materijal po šajbama, tako da se ništa ne vidi unutar autobusa. Znamo u kakvom vremenu živimo, gdje postoje prijetnje terorizmom i drugi vidovi nasilja, te ne daj Bože, bilo kakve terorističke akcije, ne vidi se šta se dešava, a sve to radi lične zarade vlasnika autobusa.
Autobusi u Banjoj Luci su stari po 30, 40 godina, te smatram da je velika greška što se grad odrekao komunalnih preduzeća, pa i Autoprevoza čiji je bio vlasnik.
Zato, dragi Banjalučani, kad vidite autobus, oprez do nekih boljih vremena.
Marinko Umičević
