Video Septembar 93/ “Postali smo prosjaci i stranci u svom vlastitom gradu, … “

U ranu zoru u petak 10. septembra, vojnici 16. Krajiške motorizovane oklopne brigade, bataljona korpusne vojne policije i još nekih jedinica Prvog krajiškog korpusa zauzeli su Banjaluku i sve prilaze gradu bez incidenata i bez ijednog ispaljenog metka. Osnovali su Krizni štab, suspendovali sve civilne organe vlasti i izdali prvo saopštenje sa veoma zanimljivim sadržajem :

“… Istorija, narod i Bog svedoci su nam da se nismo štedjeli, da smo dali sve od sebe u našoj pravednoj borbi… Mi, koji smo rodoljubljem i viteštvom ušli u istoriju svoga’ naroda, pa i šire u deo pravedne istorije svijeta, postali smo prosjaci i stranci u svom vlastitom gradu, u svojoj vlastitoj zemlji. Jer, dok smo mi ratovali, gro naših sugrađana, istorijski i novokomponovani surogati srpskog bića, vješti manipulanti, uz blagoslov postojeće vlasti, a u zaleđini lagodnog, često mondenskog života, uvećavali svoja privatna carstva i ostvarivali svoje izopačene političke snove. Onda su uz pompeznu promociju mas-medija, bacajući narodu i vojsci donatorske mrvice, preko noći postajali spasioci srpskog naroda… Odlučili smo da povedemo odlučnu borbu protiv svih naših sugrađana koji su se bavili prljavim poslovima ili ih omogućavali, izdajući tako interese srpskog naroda…”
Vojna pobuna u Banjaluci nije bila neko veliko iznenađenje za poznavaoce prilika: tako nešto očekivalo se mjesecima. Nekada jaka banjalučka privreda od početka rata radi sa samo osam odsto kapaciteta; struje uglavnom nema uprkos obećanjima dr Karadžića, mada su napravljeni dalekovodi do SR Jugoslavije. Struja se može naručiti i platiti: 100 maraka za 24 sata. Kubni metar drva za ogrev prodaje se za 25 maraka, litar benzina (zavisno od ponude) košta od tri do deset maraka. Boks cigareta “vek” je stabilnih 5 maraka, a marka je u Banjaluci bila 350 miliona kada je u Beogradu bila 700 miliona. Kilo hleba je 90 miliona. Do dana pobune, petka 10. septembra vojnička plata (bez dodatka na čin) je bila od jedne do četiri marke; penzija rodbine poginulih boraca isto toliko; plate zaposlenih kod privatnika od 30 do 40 maraka.

 

Izvor: Vreme

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije BLmojgrad portala. Ostavite komentar: