Na sceni “Petar Kočić” Narodnog pozorišta Republike Srpske počelo je snimanje dokumentarnog filma u produkciji RTRS-a, kojim će biti obilježeno 90 godina postojanja Pozorišta.
Prema riječima reditelja Branka Lazića, film će trajati do sat vremena i 10 minuta, a pored arhivskih snimaka u fokusu će biti lične i emotivne priče glumaca i svih ostalih ljudi koji su doprinijeli razvoju ove kulturne ustanove.
– U pitanju je jako dug period koji treba da pokrijemo. Trenutno nam je u planu preko 35 ljudi da intervjuišemo i da razgovaramo o njihovim iskustvima. U filmu ćemo imati najstariju glumicu pozorišta, Miru Banjac, koja je igrala još od 50-ih godina i počinjala svoju karijeru u ovom Pozorištu. Ali i najmlađu glumicu u sadašnjem ansamblu Narodnog pozorišta – rekao je Branko Lazić.
Kako objašnjava, dio filma biće veoma širok spektar ljudi. Od glumaca, režisera, ljudi iza scene, šminkera, nadužeg pretplatnika, plakatara, rukovodilaca pozorišta i drugih. Dio će biti i arhivski snimci koje posjeduje RTRS.
– Takvih snimaka nema mnogo. Pre 90-ih nije bila praksa da se pozorišne predstave snimaju. Ipak, imamo dosta fotografija što je veoma pozitivno. Tako da ćemo i kroz plakate, fotografije, afiše ispričati priču o ovoj kući kulture. Naša želja je da pričamo o pozorištu što više kroz ljude, a što manje kroz arhivske materijale. Mnogo su nam draža lična, intimna iskustva – naglasio je on, te dodao da je film ove vrste za njega izazov.
– Veliki je broj ljudi i dug period koji želimo prikazati. Potrebno je sve staviti u jedno, a da bude interesantno i da ima i neke dramaturške zaplete. Sve ovo vrijeme kroz koje je Pozorište radilo, diktiralo je neku dramaturgiju. Ratovi, zemljotresi, krize, sve se to očitavalo na Pozorištu, a mi to sve pričamo kroz ljude koji su sve to doživjeli – dodao je.
Prema riječima Jelena Kojović Tepić, scenariste ovog filma, pokušaće da osvijetle život u Narodnom pozorištu kroz sve te godine, uz naglasak na savremeni ansambl i ono što se trenutno radi u Pozorištu.
– Cilj nam je da snimimo što više ljudi i da imamo što više utisaka različitih aktera pozorišnog života u Banjaluci. Na neki način to je i priča o istorijatu Banjaluke jer je pozorište uvijek ogledalo onog što se dešava u nekom gradu. Tu će biti i priče o predstavama, ljudima, vremenu – objasnila je ona.
Njeno dosadašnje iskustvo kroz snimanje je da, iako svi dobijaju ista pitanja, glumci različito reaguju na njih.
– Snimali smo dva glumca koji su bili dio ansambla u 90-im. Prvi je priču započeo time kako je njemu skandalozno kako je malo publike bilo tih godina. Drugi je ispričao da pamti kako je Pozorište tada bilo prepuno. Ipak, bez obzira na godine i vremenski period proveden u Pozorištu, svi se osećaju isto. Oni svi jednako vole Pozorište i to je ono što spaja sve ljude koji su u ovom filmu. Svako ima svoju interpretaciju i one su nekada potpuno suprotne, ali oni svi vole ovu kuću i vole pozorišni život – naglasila je ona.
U toku ove sedmice ekipa koja radi na filmu, posjetiće Beograd i Novi Sad gde će izjave za film između ostalih dati i Boro Nenić, Tika Stanić, Ceca Bojković, Mira Banjac i drugi.
Imajući u vidu da obiležavamo 90 godina rada i postojanja, sam taj podatak govori o značaju institucije, te o brojnim značajnim imenima koja su svojim radom doprinijela Narodnom pozorištu. Nemoguće je obuhvatiti sve koji su dali doprinos, ali će ipak sve te značajne ličnosti koje će biti obuhvaćene u okviru filma, sigurno približiti istorijski kontekst publici – objasnila je Maja Dodig, direktorka Narodnog pozorišta RS.
I Maja Dodig se prisjeća rada Pozorišta još od naranijeg djetinjstva.
– Pozorište je kroz moje odrastanje bilo prisutno i jedva sam čekala taj trenutak, posmatrajući baku i mamu kako biraju toalete i spremaju se za odlazak u pozorište, kada ću i ja da odrastem i da ga i sama posjetim – dodala je ona.
Istoričarka umjetnosti, Ljiljana Ševo, rekla je više o nastanku i razvoju ove kulturne ustanove.
Kako objašnjava, izgradnjom zgrade Banskog dvora započela je i izgradnja novog gradskog bloka, koji je 1934. godine svojim gabaritom zaokružio objekat Narodnog pozorišta – prvobitno Doma kralja Petra. Pozorište je otvoreno 1930. godine u kući Rudovića u današnjoj Ulici bana Milosavljevića.
Svečana premijera u pozorištu, uz govore samog bana i visokih zvanica, održana je 2. septembra 1930. godine, a na repertoaru su bili Nušićev “Hadži Loja”, Odavićevi “Hej, Sloveni” i Švabićev “Povratak”. U prvoj i drugoj sezoni pozorište je priredilo 632 predstave.
Pozorište je preseljeno u novu, namjensku zgradu 15. oktobra 1934. godine. Naime, društvo “Zmijanje” dalo je inicijativu za izgradnju Doma kralja Petra I Velikog Oslobodioca. Na zemljištu ustupljenom od gradske opštine, u periodu od avgusta 1933. do septembra 1934. godine, prema projektu inž. Josifa Goldnera, izgrađena je zgrada u kojoj su bili smješteni pozorište, muzej, društvo “Zmijanje”, KAB, a od 1935. godine i Narodna biblioteka sa fondom od 6000 knjiga.
REPREZENTATIVNO JAVNO ZDANJE
Zgrada pozorišta iz 1934. godine je reprezentativno javno zdanje, stilski određeno elementima Bauhausa, ali uz zadržavanje nekih odlika neoklasicizma. Izlazeći dužim stranama na dvije ulice – Ulicu kralja Petra I Karađorđevića, nekadašnji Carski drum i na ulicu koja danas nosi Milosavljvićevo ime. Za izradu reljefa ban Milosavljević angažovao je Dragutina Inkiostrija, te ostao doslijedan principu primenjivanom pri gradnji javnih banjalučkih zgrada još od Saborne crkve, principu odabira eminentnih stvaralaca kao garancije za kvalitet naručenog posla. Zgradom pozorišta ban Milosavljević zaokružio je cjelinu osmišljenog gradskog jezgra.
Izvor: Srpskainfo
