Došli smo do polovine januara, gdje smo mnogo srbovali i slavili. S jedne strane sam vidio ogromne gužve u marketima, gdje su ljudi stavljali sve i svašta u kolica, a kada dođem kući i pročitam novine, samo se piše kako je svugdje glad, bijeda, jad i čemer u društvu. Pogledam televiziju i na dnevniku prva vijest je da je neko poginuo, a neće da snime kako su puni parkinzi ispred tržnih centara, gdje je 95% automobila sa našim registracijskim tablicama.
Smatram da nije sve onako kako se predstavlja. To je specijalizovani rat koji vode tajne obavještajne službe, a na koji mi očito nemamo odgovor.
Takođe, još uvijek nismo uspjeli riješiti pitanje slava, ko je nosilac, ko ima pravo da slavi.
U tvornici obuće Bema u Banjoj Luci i Mrkonjić Gradu za Jovandan ne radi 260 radnika, dok drugi idu na slavu, tako da se čovjek može samo uhvatiti za glavu i pitati kako dati platu za januar mjesec. S obzirom da je prestupna godina, u februaru ćemo imati dan više za rad, a cijeli januar možemo pisati da je propao jer mi u privredu platu zarađujemo a ne dobijamo.
Kada prvi mjesec u godini startuješ sa minusom, to je poslije teško ispraviti.
I dalje će januar biti ovakav kakav je i do sada bio, i dalje ćemo se mi privrednici hvatati za glavu i pitati kako da damo platu, ali tako nam je kako je.
Marinko Umičević
