Suana Grbić jedina je dizajnerka u RS, koja se bavi lajfkastingom – uzimanje 3D otiska dijelova ljudskog tijela i izlijevanje u prirodnoj veličini.
Ova vrsta umjetnosti u regionu i svijetu zadnjih je godina uzela maha, a pravi trend je i među zvijezdama.
– Svako tijelo lijepo je na svoj način i svako od nas ima najdraži dio tijela. Postoje ljudi koji to žele da ovjekoveče, da taj dio sačuvaju za sebe i nerijetko da ta skulptura krasi njihov dom. Često izlijevam usne, ruke, noge, stopala. Zaista ima svakakvih zahtijeva – priča Grbićeva.
Ona se lajfakstingom bavi godinu dana i najviše je o ovoj vrsti umjetnosti naučila putem „Jutjuba“.
Tokom školovanja Grbićeva je imala predmet crtanje i slikanje. Posebno izraženu ljubav prema skulpturi i slikarstvu unio joj je kaže, pokojni profesor Ljubo Gajić, koji je znao da prenese znanje i izazove emociju.
– Volim naučno – fantastične filmove i maske, i onda me zainteresovalo kako se to pravi. Počela sam da istražujem po internetu i tako sam saznala da se škola za lajfkasting nalazi u Edinburgu, a odljevci za potrebe sedme umjetnosti rade se u silikonu i meki su. Najčešće su to one ruke koje u filmovima vidite kako otpadaju i slično. Ja sam iskoristila masu za modelovanje i htela sam da skulpture koje izradim ostanu viječne – objašnjava Grbićeva.
Do sada je najčešće izlijevala ruke i stopala beba. Osećaj kada izlije te dijelove i osmijeh majke djeteta, njoj daje energiju, polet i potvrdu da je na dobrom putu i da radi još više, da ide dalje.
– Klijenti kod nas u Banjaluci su najčešće mladi bračni parovi. S obzirom na to da je ovo umjetnost, ona svakako izaziva reakciju. Postoje ljudi koji se lajfkastinga plaše, kojima je to morbidno, i koji kažu da nikada ne bi željeli ovakvu vrstu uspomene. Ipak, većini je ova vrsta umjetnosti sjajna i oduševljava ih. To je umjetnost koju doživite. Drago mi je da i ti ljudi koji se plaše, dožive skulpturu ruke ili nekog drugog dijela tela – rekla je Grbićeva.
Najviše voli kada ljudi dođu sa svojom idejom i tačno znaju šta žele.
– Masa u kojoj uzimam odlijevak zove se alignat. Ona je sto odsto medicinski ispitana, neotrovna masa, koja se dobija od algi. On se miješa sa vodom. Nakon toga odmah uzimam otisak i nosim ga kući, jer moj studio još uvek nije završen. U otisak sipam masu koja može biti od gipsa, cementa, a može biti i masa za izradu suvenira. Sve zavisi od toga šta izlijevam. Veći 3D otisci se rade sa skupljim materijalima – masama za modelovanje, da ne bi došlo do pucanja, jer su veći odlijevci više krhki – objašnjava Grbićeva.
Završene skulpture premazuje akrilnim bojama koje se koriste u slikarstvu, a koje takođe, nisu otrovne.
– Mora se napraviti impregnacija bezbojnim lakom, da li mat ili sjajnim, da bi se skulptura zaštitila od vremenskog propadanja, prašine i slično. Dječje ruke i stopala najčešće stavljam u okvire. Oni koji nisu u njima i koji su više izloženi prašini, mogu se prebrisati vlažnom krpom. Velike skulpture moraju se dobro zaštititi da ih ne bi oštetila voda – navela je Grbićeva.
Cijene, dodaje ona, zavise od toga šta ljudi žele. Najčešće je od 20 KM, pa na više.
– U Italiji je cijena odlijevka prsa 300 evra. To je za naše tržište preskupo, zato su drugačije – prilagođene. Takođe, zavisi i od toga šta klijent traži od materijala. Na primjer, radila sam ruku na koju sam stavljala cirkone – rekla je Grbićeva.
Njeni radovi mogu se videti na Fejsbuku – Prvi otisak 3D i na Lajfkasting prvi otisak, te na Instagramu – Prvi otisak.
Izvor: EuroBlic
