Na upravo zavšenoj konferenciji za medije u Narodnom pozorištu Republike Srpske,
saopštena je selekcija za predstojeći Teatar fest „Petar Kočić“ koji će biti održan
od 3. do 9. juna tekuće godine. Ovogodišnja pozorišna manifestacija pod sloganom
„Ko sam ja?“ biće održana 26. put. Učesnice konferencije za medije bile su
direktorka NPRS-a Dijana Grbić i selektorka festivala, glumica Narodnog
pozorišta RS Nataša Ivančević. Prisutne je pozdravila direktorka Dijana Grbić i
istakla da će i ove godine festival imati bogat prateći program, a da će na zatvaranju
festivala u čast nagrađenih biti izvedena predstava Narodnog pozorišta u Beogradu
„Sitnice koje život znače“. Potom je selektorka Nataša Ivančević saopštila
selekciju predstava sa ovogodišnjeg Teatar festa i obrazložila svoj izbor.
IZVJEŠTAJ SELEKTORA XXVI TEATAR FESTA „PETAR KOČIĆ“
XXVI Teatar fest „Petar Kočić“ biće održan od 3. do 9. juna 2024. godine.
U okviru takmičarskog dijela biće odigrano pet predstava na Velikoj sceni
Narodnog pozorišta Republike Srpske.
Ovo je Festival koji vrednuje i promoviše vrhunska dostignuća u pozorišnoj
umjetnosti, s akcentom na autore koji stvaraju na jezicima južnoslovenskih naroda.
U selekciju ulaze i predstave nastale po motivima romana svjetskih i domaćih
pisaca, kao i autorski projekti, tj. komadi nastali kao rezultat zajedničkog rada
reditelja, glumaca i drugih saradnika.
Ove godine prijavljeno je 40 predstava.
Poštujući trud i zalaganje svojih kolega, odgledala sam i predstave koje ne
ulaze u selekciju (autori koji ne pišu na jezicima južnoslovenskih naroda ili
predstave koje su nastale prije roka koje nalažu propozicije – 1.1.2023. godine), ali
su pozorišta poslala prijave i time nam ukazale povjerenje.
Uvidom u pozorišnu produkciju prošle, 2023, i ove, do marta 2024. godine,
kod nas i u regionu uočavam veliki broj predstava nastalih dramatizovanih romana
ne umanjujući vrijednost dramatizacija, naprotiv, nameće mi se pitanje da li našim
mladim dramskim piscima nedostaje hrabrosti da progovore o problemima
savremenog čovjeka, ili naša pozorišta nemaju hrabrosti ili sluha da rizikuju sa
postavljanjem na scenu dramskih komada manje afirmisanih pisaca.
Zanimljivo je da manja pozorišta imaju tu hrabrost. Tako sam imala priliku da
odgledam maštovite i hrabre predstave pozorišta iz Lazarevca (RASVETLjAVANjE
SLUČAJA SERIJE UBISTAVA…), Zrenjanina (ŠTA ĆE BITI SA SVIMA NAMA), Mostara
(PERZEIDE – Narodno pozorište)…
Kao glumica, možda nemam prava da se miješam u repertoarske politike
pozorišta, ali kao selektor Teatar festa „Petar Kočić“, festivala koji upravo
afirmiše domaći savremeni dramski tekst, osjećam da mi je dužnost da se osvrnem i
uočim ovaj nedostatak.
U periodu od 29.1. do 5.4.2024. godine odgledala 40 sam predstava uživo, kada
su za to bili stvoreni uslovi, ili putem video-snimka.
Nakon toliko odgledanih predstava zaključak je da je raspon u kvalitetu zaista
širok: od fantastično hrabrih, velikih, raskošnih, do manje uspješnih, ali smjelih
i s vjerom odigranih predstava.
Kriterijum kojim sam se rukovodila prilikom odabira predstava je
umjetnički kvalitet i aktuelnost tema kojima se predstave bave. Osim toga, predstave
koje sam odabrala odlikuju se odličnom glumačkom, partnerskom igrom. To je pojam
koji se u pozorištu podrazumijeva, ali i rijetko viđa. Imati povjerenje u partnera na
sceni – vrhunac je glumačke umjetnosti. Samo zajedništvom i kolektivnom igrom
dobija se i dobra predstava.
Možda banalno, ali nikada kao danas, nameće mi se jedna misao u svim
odgledanim predstavama – neprestano preispitivanje likova – KO SAM JA.
- NARODNO POZORIŠTE SOMBOR
LjUDI OD VOSKA
Pisac: MATE MATIŠIĆ
Režija: IVAN VANjA ALAČ
Predstava u kojoj možda najviše dominira pitanje KO SAM JA.
„Kroz tri naizgled zasebne, a zapravo uzročno-posljedične priče, autor nas
vodi kroz svoje grehove, pokajanja i iskupljenja, koristeći pisanje kao određenu vrstu
psihoterapije i ispovesti u kojoj u potpunosti ogoljuje sebe stičući time pravo da
ogoli i druge.“ – Ivan Vanja Alač
U prvom dijelu piscu i njegovoj supruzi dolazi u posjetu žena, koja mu
saopštava da sa njim ima sina, koji živi u Srbiji, inače kriminalac i ubica.
U drugom dijelu pisac odlazi u zavičaj i suočava se sa ljudima iz prošlosti
preispitujući svoje postupke iz mladosti.
U trećoj priči dolazi teško bolesna porodična prijateljica i traži od pisca
i njegove supruge da preuzmu brigu o njenoj maloljetnoj kćeri nakon njene smrti.
Kroz sve tri priče provlači se stalno pitanje Pisca (ulogu Pisca, koji se i u
komadu zove Mate, odlično igra Saša Torlaković). KO SAM JA, da li ja pišem likove
ili likovi stvaraju mene.
Izuzetno duhovita predstava, koja se na momente diskretno, a negdje direktno i
šarmantno bavi kritikom društva.
Gotovo ogoljena scena, sa jasnim scenskim znacima (slovima koja se sklapaju u
tastaturu pisaće mašine) i nekoliko neophodnih elemenata koji označavaju prostor,
ostavljaju glumcima slobodu, ali i težak zadatak oživljavanja svojih likova.
Uvijek duhoviti i ironični Mate Matišić i sjajni ansambl Somborskog
pozorišta sigurno će oduševiti banjolučku publiku.
- HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE SPLIT
CRVENA VODA
Po romanu Jurice Pavičića
Dramatizacija: Ivor Martinić
Režija: Ivica Buljan
Predstava počinje slikom srećne porodice u dalmatinskom gradiću.
Tipična mediteranska idila narušava se nestankom kćerke
sedamnaestogodišnje Silve, jedne septembarske večeri, 1989. godine, počinje
bjesomučna potraga za njom koja će trajati 26 godina. Neminovno, tako tragičan događaj
dovodi do preispitivanja svakog člana porodice – KO SAM JA.
Odlična glumačka igra, kostimi koji prate protok vremena od 26 godina,
scenografija, naizgled pretrpana sitnorealističkim detaljima, ali sa jasnim
znacima, te rotacijom, koja, osim jasnog znaka protoka vremena, publiku uvlači u
mučnu i napetu atmosferu potrage.
Banjolučka publika će imati jedinstvenu priliku da vidi dobro režirani
pozorišni triler, žanr kojim se pozorište rijetko bavi.
- NARODNO POZORIŠTE BEOGRAD
OČEVI I OCI
Po romanu Slobodana Selenića
Dramatizacija: Kata Đarmati
Režija: Veljko Mićunović
Predstava prati sagu porodice Medaković. Odlaskom na studije u Bristol,
Stevan Medaković neminovno preispituje svoja patrijarhalna načela. A sa ženidbom
Engleskinjom Elizabetom njegova preispitivanja postaju još izraženija. Spoznaje da
ljubav nije dovoljna da budu prevaziđeni problemi spajanja dviju kultura. Rođenje
sina pravi samo još veći jaz u braku. Kroz odrastanje, sin Mihajlo (Michael), razapet
između dviju kultura u porodici, neprekidno traga za svojim identitetom – KO SAM
JA.
Dramatizacijom Kate Đermati gledamo Selenićev roman ispričan savremenim
pozorišnim jezikom. Vizuelno ogoljena scena i jedan sasvim moderan pristup ovom
romanu, nimalo nas ne lišava vrlo snažnih emocija. Naprotiv. Takvom postavkom
dolazi do izražaja sjajna kolektivna igra glumaca.
- POZORIŠTE „BORA STANKOVIĆ“ VRANjE
NIŠTA NEĆEMO ZABORAVITI
Po motivima romana „Kanjec filjma“ i „Ista priča“ Vere Cenjić
Dramatizacija: Tijana Grumić
Režija: Jug Đorđević
Istorijski period koji je godinama bio marginalizovan, o kome se vrlo
površno zna, a koji je ostavio snažan pečat na naš identitet – period Informbiroa
i Golog otoka.
Veoma hrabro kroz romane Vere Cenić i dramatizaciju Tijane Grumić,
reditelj Jug Đorđević sa glumačkim ansamblom otvara temu stradanja mlade
Vranjanke, studentkinje, u tom smutnom vremenu Informbiroa.
Pokušaj da otkrije gdje je njena krivica, neće je spasiti golgote koju je prošla
brojnim isljeđivanjem i na kraju deportacijom na Goli otok.
Kroz ovu, naizgled lokalnu, priču, jer je riječ o mladoj Vranjanki, otvara se
bolna tema naše, ne tako slavne istorije, ali se priča nastavlja i u sadašnjosti: tema
stradanja žena uopšte.
- BOSANSKO NARODNO POZORIŠTE ZENICA
DRAMA O MIRJANI I OVIMA OKO NjE
Pisac: Ivor Martinić
Režija: Nermin Hamzagić
„Ovo je predstava o ženi koja ima samo kćer, godine, sjećanja i jedan stan koji
mrzi. Barem tako ona kaže. Zapravo jedino što ima su oni oko nje…“ – Asija
Krsmanović
Upravo u onima oko nje Mirjana pokušava da pronađe svoj identitet, ali ono
što je tragikomično je što svi likovi oko emotivno razorene žene traže rješenje i
potvrdu svog identiteta upravo u Mirjani.
Naizgled nevažna priča o malom čovjeku, ali vrlo uzbudljiva i emotivno
nabijena predstava. Ovaj komad je upravo dokaz da priče o običnim ljudima i
njihovim životima izazivaju buru emocija.
Sjajan tekst Ivora Martinića, ali i zanimljiva scenografska rješenja,
rediteljski duhoviti postupci i, prije svega, odlična glumačka igra, dovoljna su
preporuka za ovu predstavu.
Izborom ovih predstava jasniji je i moto ovogodišnjeg Teatar festa – KO SAM
JA.
Od pitanja Pisca u drami LjUDI OD VOSKA da li JA stvaram likove, ili su ti
likovi dio mene ili formiraju moj identitet.
KO SAM JA u drami OČEVI I OCI pitanje koje postavlja Stevan Medaković,
suočen sa novom sredinom, stupanjem u brak sa strankinjom i, na kraju njegov sin,
Mihajlo (Michael) rastrzan između oca i majke, između dviju kultura.
Pokušaj Mirjane i svih oko nje da uspostave i srede svoje male živote, da
konačno odgovore na tako zamršeno pitanje KO SAM JA (DRAMA O MIRJANI I OVIMA
OKO NjE).
Da li je moguće nastaviti normalan porodičan život, nakon nestanka kćerke,
sestre, djevojke? KO SAM JA, ako nisam u stanju pronaći svoju sestru? Da li me vjera u
Boga može spasiti patnje za kćerkom, da li će mi Bog pomoći da je nađem? Da li je
moja vjera jaka (CRVENA VODA)?
I na kraju pitanje glavne junakinje u drami NIŠTA NEĆEMO ZABORAVITI – KO
SAM JA da ovako stradam? Ali i pitanje za sve nas ko smo mi da činimo ovakva
zlodjela, ko smo mi da prepuštamo zaboravu velike tragedije, da uskraćujemo prava
budućim generacijama da izgrađuju svoj identitet na osnovu života svojih predaka.
Bila mi je čast i zadovoljstvo uživo gledati predstave, družiti se i
razmjenjivati iskustva i mišljenja sa kolegama iz Splita, Zagreba, Sombora, Novog
Sada, Beograda, Gračanice, Novog Pazara, Prijedora, Zenice, Sarajeva ali i uživati u
snimcima predstava. Duboko sam zahvalna svim pozorištima koja su me ugostila.
Činjenica je da pozorište ne može promijeniti svijet, ali da može ukazati na
društvene anomalije i natjerati nas da razmišljamo, nadam se da će i naša publika,
nakon odgledanih predstava, zastati na trenutak i upitati se KO SAM JA?
