Roditelji osnovaca iz O.Š. “Branko Radičević” ne odustaju od borbe. Zahtijevaju od svih nadležnih institucija, od svih koji odlučuju u Republici Srpskoj, da se riješi problem djece u najvećoj školi u Banjaluci. Apel je upućen svima, od gradonačelnika Banjaluke do predsjednika Republike Srpske. Apel to jest pismo prenosimo u cjelini:
Poštovani,
Obraćamo Vam se sa zahtjevom da po prinicipu prioritetnosti, a na osnovu vaših nadležnosti, profesionalne odgovornosti, savjesnosti i povjerenja građanstva koje Vam je dodijeljeno, hitno riješite problem sa kojima su suočeni učenici, roditelji i porodice djece koja pohađaju O.Š. „Branko Radičević“ u Banjaluci.
O.Š. „Branko Radičević“ Banja Luka je jedna od najvećih škola u Republici Srpskoj, koju u školskoj 2017/18 godini pohađa 1750 učenika raspoređenih u 67 odjeljenja, od čega je 41 odjeljenje razredne nastave. Od ukupnog broja odjeljenja razredne nastave, 28 odjeljenja je prema važećem rasporedu nastave za ovu školsku godinu obavezno da nastavu u drugoj smjeni pohađa u periodu od 15:10 časova do 19:25 časova. Ukoliko uzmemo u obzir da svaki razred u prosjeku ima 24 učenika, procjenjujemo da je 672 djece, odnosno porodica suočeno sa višestrukim problemima, koji imaju nesumnjivo nepovoljan uticaj po razvoj djece uzrasta između 7 i 11 godina, kao jednom od najvulnerabilnijih perioda djetinjstva. Samo neki od problema sa kojima će se suočiti na nesvjesnom planu djeca, a na više-manje svjesnom planu roditelji, porodice i društvo u cjelini su sljedeći:
– Nastava u drugoj smjeni će se tokom 5 mjeseci (oktobar, novembar, decembar, dio januara, februar i mart), svake druge nedjelje, izvoditi u toku kratkodnevice. Djeca će po sutonu i mraku odlaziti u školu, a po mraku će se vraćati iz škole. Bioritam djeteta u poslijepodnevnim časovima nije optimalan za usvajanje znanja. Više od polovine nastavnog gradiva moraće biti usvajano u kasnim poslijepodnevnim i večernjim časovima. Psihomotoričke, psihosenzorne i intelektualne sposobnosti djeteta uzrasta od 7 do 11 godina treba da se podstiču i razvijaju u prijepodnevnim časovima i pristojnim poslijepodnevnim časovima, kako bi bilo moguće stvoriti optimalne uslove za razvoj njihovih urođenih potencijala. Izlaganje intelektualnom naporu djece u kasnim poslijepodnevnim i večernjim časovima narušava fizičko zdravlje i imunitet djeteta, podstiče formiranje nepovoljnog radnog bioritma i neusvajanje radnih navika, gubitak motivacije za učenjem i sticanjem znanja, što dovodi do negativnih stavova prema školi, slabljenju školskog uspjeha, smanjenom samopouzdanju i mnogim drugim problemima koji su povezani sa ovakvim neoptimalnim uslovima učenja i sticanja znanja.
– Navedena organizacija nastave predstavlja veliki problem za odnos djece i roditelja, te porodice u cjelini. Veliki broj djece, uzrasta od 7 do 11 godina, ima roditelje čije je radno vrijeme od 7 do 15 časova ili 8 do 16 časova. To će značiti da roditelji, kada su njihova djeca druga smjena, svoju djecu neće vidjeti 12 sati dnevno. To im uskraćuje priliku ostvarivanja kontakta sa djecom, zadovoljenje njihovih osnovnih potreba, podršku i pomoći u učenju, zajedničke okupljenosti porodice. Roditeljima i djeci je tako preostala jedino komunikacija putem informaciono-komunikacionih tehnologija. U tom slučaju dijete neće osjetiti toplinu svojih roditelja, a roditelj neće biti efikasan radnik. Roditelji koji su u boljoj finansijskoj mogućnosti će angažovati tetu koja će njihovom djetetu pomoći oko zadaće, ali nikako neće zamjeniti roditeljsku ljubav. Nemogućnost uspostavljanja interpersonalnih odnosa između roditelja i njihove djece, ostavlja djecu prepuštenu same sebi, podstiče otuđenost djeteta, nezadovoljava djetetove potrebe za sigurnosti, ljubavlju i pripadanjem, time direktno dovodeći cjelokupnu porodicu u visoki rizik disfunkcionalnosti.
– Uslovi održavanja nastavnog procesa izrazito nepovoljno utiču na djecu sa posebnim potrebama, čiji roditeji pored svih navedenih problema imaju i problem organizacije tretmana svoje djece.
– Nastavni planovi i programi ne prate savremene standarde usvajanja znanja i potrebe djece. Umjesto funkcionalnih, djeca u našem obrazovanju stiču samo reproduktivna znanja. Funkcionalna znanja možemo podstaći neformalnim obrazovanjem kroz organizaciju vannastavnih aktivnosti. Međutim, naša škola iako smo sigurni da zna kako, o istome ne može razmišljati zbog nedostatka vremena i prostora. Takođe, naša škola nije u mogućnosti da djeci razredne nastave obezbjedi sedmičnim nastavnim planom predviđena tri nastavna časa fizičke kulture i sporta. Svjesno je nastavno osoblje, kao i mi roditelji, da su fizička kultura i neformalno obrazovanje, na uzrastu od 7 do 11 godina, veoma važan faktor zdravog, dječijeg fizičkog i mentalnog razvoja. U tom slučaju, roditelji su prinuđeni da djeci obezbjede fizičku aktivnost i neformalno znanje izvan škole. Pohađanjem druge smjene djeca će morati da se odreknu vannastavnih aktivnosti, pohađaju ih bez kontinuiteta ili da ih pohađaju u periodu između 20 i 22 čaša u stanju pretjerane psihofizičke izmorenosti. Sve tri opcije su nepovoljne, ali će roditelji birati između jednog od tri nesretna rješenja.
– Mogućnost održavanja adekvatnih higijenskih uslova u školi u veoma kratkom roku između nastavnih smjena je svedena na minimum i može da predstavlja visok rizik po očuvanje zdravlja djece i nastavnog osoblja.
– Broj djece u školi na raspoloživ fizički prostor je daleko od optimalnih standarda potrebnih za obezbjeđivanje kvalitetnih uslova izvođenja nastavnog procesa.
– Pored učenika, roditelja i porodica, problem imaju i učitelji. Već suočeni sa neadekvatnom i obimnom nastavnom građom, neprilagođenoj dječijem uzrastu, sada je pred njih postavljen i problem prenošenja znanja djeci u vrijeme kada djeca nisu sposobna da adekvatno usvoje ista. Učiteljska motivacija za rad će opadati, a kako će se oni snositi sa djecom fiziološki nefunkcionalnom za rad, samo oni znaju.
– Problem ima i uprava škole, koja ne može da se sama, bez vaše i naše efikasne pomoći suoči sa stvarnim fizičkim nedostatkom prostora za izvođenje nastave. Apelovala je, učinila sve što je u njenoj nadležnosti i sada joj je preostalo da se sama suočava sa opravdanim optužbama mnogobrojnih roditelja, koji svako na svoj način pokušavaju rješiti problem. Nije im lako i treba im efikasna podrška.
Šteta je već nastala. Ne govorimo o mogućim problemima, već ukazujemo na one koji su već nastali i koji zahtjevaju hitnu posvećenost svih nadležnih. Stavljajući materijalno-tehničke mogućnosti škole, kao prioritetnih, ispred interesa djeteta i organizovanjem nastave djeci mlađeg osnovnoškolskog uzrasta u kasnim poslijepodnevnim i večernjim satima ozbiljno se krši Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske (posebno u članovima 5, 6, 7 i 8.) i Konvencija o pravima djeteta (posebno Čl. 5, 6 i 24) čime se:
- narušava cilj osnovnog vaspitanja i obrazovanja u Republici Srpskoj,
- uskraćuju jednaka prava i jednake mogućnosti obrazovanja;
- onemogućava razvoj kompetenci do ličnog maksimuma;
- ozbiljno narušava fizički i mentalni razvoj djece uzrasta od 7 do 11 godina;
- ruši institucija porodice, roditeljske obaveze i odgovornosti
- nepoštuje zaštita principa najboljeg interesa djeteta,
- obrazovni proces ne usklađuje sa potrebama i psihofizičkim razvojem djeteta i
- nepovoljno utiče na fizičko i mentalno zdravlje djeteta.
Sa jedinom i isključivom željom da zaštitimo interese naše djece i porodice, zahtjevamo da se hitno, ozbiljno i odgovorno posvetite rješavanju navedenog problema donošenjem plana rješenja i odluka o njegovom izvršenju. Očekujemo da nas o istima pravovremeno informišete.
Posljedice nereagovanja, nečinjenja i izbjegavanja profesionalne odgovornosti u narušavanju prava i interesa djeteta predstavljaju ozbiljnu povredu međunarodnih i domaćih akata. Stoga apelujemo da bez prebacivanja institucionalne odgovornosti, po hitnom postupku, iznađete rješenje problema i odmah ga sprovedete, te tako pomognete djeci, roditeljima, porodici i školi u ostvarivanju jednakih prava i mogućnosti obrazovanja.
S poštovanjem,
Roditelji djece Prve večernje osnovne škole u Republici Srpskoj
Pismo ogorčene majke banjalučkog osnovca “Djecu ste nam diskriminisali”
