Zoran Davidović (49) iz Bronzanog Majdana kod Banjaluke već devet godina bavi se potragom za tartufima, najcjenjenijim i najskupocjenijim jestivim gljivama, a prije mjesec dana pronašao je rekordni primjerak – crni ljetnji tartuf od 514 grama.
“Vidim po internetu ni u Italiji, ni na Balkanu niko nije našao veći od 300 do 400 grama maksimalno. U prirodi je teško naći tako veliki tartuf jer on pusti miris i sve ga živo u šumi jede”, rekao je Zoran Davidović.
Prilikom posjete ekipe agencije Anadiolija pokazao je druge, manje primjerke ove vrste tartufa, od kojih je navjeći imao 300 grama. Inače, crni ljetnji tartufi smatraju se najjeftinijim pošto gram ovih gljiva na svjetskim sajmovima obično košta jedan evro. Za razliku od ove vrste, bijeli tartufi, kada su svježi prodaju se za sedam evra po gramu.
Ipak, Davidović nije zainteresovan za prodaju svježih tartufa. Ideja mu je da osnuje udruženje, pa da organizuje preradu ovih gljiva odnosno proizvodnju tartufata – proizvoda od tartufa.
“Glavni cilj mi je napraviti udruženje, da nas ima više, da možemo zaštiti prirodu i tartufe, puno se stabala isječe, uništi se puno, a to je bogatstvo”, rekao je Davidović i dodao da se vrijednost stabala zaraženih micelijumom tartufa poredi sa vrijednošću dijamanata.
Ovim hobijem počeo se baviti nakon što je od prijatelja iz Italije prvi put čuo za ove gljive i kako se pronalaze, nakon čega se posvetio istraživanju literature na italijanskom jeziku s obzirom da su u toj zemlji tartufi posebno cijenjeni.
“Volim prirodu, volim lov i godinama sam se bavio lovom, ali kada sam upoznao ovo napustio sam lov”, ispričao je Davidović.
Imao je osjećaj da se tartufi mogu pronaći i u Bosni i Hercegovini, nakon čega je kupio štene od dva mjeseca i malo po malo, iz godine u godinu sve mu bolje ide. Nije imao namjeru da se bavi i dresurom pasa za traženje tartufa, ali nakon što je dobio kuju, a kasnije i mlade odlučio je da naparavi grupu za kasnije osnivanje udruženja.
Ekipi Anadolije na terenu je pokazao kako funkcioniše traženje tartufa. Tom prilikom u potragu je poveo dva psa Tota i Lajku koji su se izuzetno radovali novoj potrazi. Uz komande na italijanskom jeziku, dva psa u više navrata predavali su mu crne tartufe koje su pronalazili ispod zemlje uz stabla, odnosno na korijenju drveća.
“Vrlo je bitno poznavati psihologiju psa i treba mu motivacija, mora se znati kako ga motivisati. Sve će uraditi samo mu daj do znanja šta hoćeš”, objasnio je Davidović.
Dešavalo mu se, priča da je odlazio u potragu sa tartufima kada je imao previše obaveza, i kada razmišlja o nečemu drugom, ali psi su odmah prepoznavali te situacije, pa se ni njima nije tražilo.
“Puno znaju, imaju jači osjećaj nego mi, mnogo stvari ne možeš ni objasniti ali osjeti šta misliš, kako se osjećaš”, kaže Davidović.
Prilikom obuke pasa za potragu za tartufima najvažnije ih je kaže naučiti da pronađu tartuf i da ga ne oštete jer u takvim slučajevima gubi vrijednost, a za svaku uspješnu potragu psi dobijaju nagradu. Inače, vrijednost dresiranih pasa kreće se od 1.200 evra pa na više.
Prema riječima Zorana Davidovića tartufa ima u cijeloj BiH, ne baš na svakom mjestu, ali potrebno je znati prepoznati lokaciju. Između ostalog važna je kiselost tla, pa tartufi najčešće uspijevaju tamo gdje je pH između sedam i osam. Osim u okolini Banjaluke on je pronalazio i u drugim mjestima, u okolini Sarajeva, Žepi, Posavini…
Kaže da u Banjaluci tartufa ima i u samom gradu, i to u parku.
“Lokaciju nije lako naći, ali kad nađeš tu je vječno, treba je znati održavati i svake godine je bolje i bolje”, kazao je Davidović i dodao da na lokacijama koje održava zna ubrati i po dva, tri kilograma tartufa.
Prema njegovim riječima važno je doći prije divljih životinja, naročito divljih svinja, jer ove gljive imaju jak miris koji privlači životinje. Objasnio je i da postoje 164 vrste tubera, odnosno krtolastih gljiva, od čega se samo devet koristi u komercijalne svrhe.
Tartufi korisni i kao prirodan lijek
Osnova za raspoznavanje vrsta su izgled i miris, a od svih vrsta prema riječima Davidovića, najbolji su oni koji rastu ispod hrasta jer imaju najljepši miris i najbolji kvalitet. Uspješnost sezone tartufa najviše zavisi od padavina, pa ako kiša pada tri mjeseca ranije ovih gljiva će sigurno biti.
Nakon sakupljanja Davidović tartufe pere, obzirom da su čvrsti i hrapavi to radi četkom i vodom, kako bi uklonio svu zemlju. Nakon toga tartufi se mogu konzumirati ili svježi ili kao dio brojnih proizvoda koji se prave sa ovim gljivama, uglavnom začina.
Iako je cijenjen u svijetu građani BiH su pomalo skeptični prema ovoj delikatesi, a Davidović uvjerava da je tartuf izuzetno zdrav i da se smatra da pojačava imunitet, te između ostalo i uništava ćelije karcinoma.
“Komšije ćute i niko ne pita šta radiš, to mi je malo čudno. Ne volim nikog vući za rukav da uči, jer čim ga vučeš od toga nema ništa, ali kada je neko zainteresovan uvijek pomognem”, ispričao je Davidović.
Kaže da je mnogima pomogao da nauče o tome kako tražiti ove gljive, ali da su uglavnom bili u pitanju ljudi koji su očekivali dobru i laku zaradu preko noći.
“Nema od toga ništa. Nije lako hodati po šumi, to se samo iz ljubavi može raditi”, kaže Davidović.
Davidović uživa u različitim okusima tartufa, a objašnjava da ista vrsta pod različitim drvećem može imati potpuno drugačiji ukus. Teško je kaže objasniti kakvog su ukusa, jer se to ne može porediti sa drugim namirnicama, naročito bijeli tartufi koji su i posebni ukusom i zdravi.
“Od kako konzumiram tartufe nisam bio bolestan”, dodao je Zoran Davidović.
Izvor: Nezavisne
