Prenosimo u cjelini status jednog Banjalučanina koji je podijelio na društvenoj mreži nakon primanja terapije na pulmologiji. Riječ je o “teškom” pušaču koji se liječio od upale pluća, 38 godišnjem ocu dvoje djece.
Spletom nesrećnih okolnosti liječim se na banjalučkoj pulmologiji(baraka koja se raspada u okviru hirurgije) i tako dok primam terapiju kroz venu, sjedim, gledam i slušam. Dolaze ljudi mahom stariji, pognute glave, izgubljenog pogleda pred ponorom zivotne provalije,gdje im novac,slava ili moć ne mogu pomoći iščekivajući i gledajući doktora i ono sto će im on reći u narednim sekundama.
Ulazi čovjek srednjih godina.
Da li ste pušač?
Da.
Pa znate,moram biti iskren sa vama.Imate bronhijalni karcinom, žao mi je. Morate hitno započeti liječenje i nadajmo se ozdravljenju, sestra će vam dati uputnice, morate na ekg, bronhoskopiju itd itd…
I to je to. Tek tako.Tako jednostavno, tako usamljeno, tako bezlično, tako lako, a ujedno tako teško….Sve što imaš džaba ti. I pare i moć i veza i ……….
Ljudi, bacajte, smanjujte cigare, barem pokušajte. Jer na kraju kompletan život se svede u tih par doktorovih riječi, koji vam u tom trenutku djeluje kao isljednik. I onda šta? Ostaje ta poluraspadnuta zgrada,ostaju ti zidovi neokrečeni u kojima se gubi i stapa taj (meni nikad)tužniji i samookrivljujući pogled tih ljudi. Mislim da bi svaki pušač trebao provesti sat vremena tamo. Ljudi i prijatelji moji, čuvajte zdravlje koliko možete i ne dozvolite da vam doktor bude sudija,već vi budite to sami sebi..
