U Narodnom pozorištu Republike Srpske u četvrtak 12. decembra sa početkom u 20.00 časova, gostuje Teatar Rugantino iz Zagreba, sa predstavom „Sirena i Viktorija“, autora Aleksandra Galina, u režiji Filipa Grinvalda. Predstava će biti izvedena na Velikoj sceni NPRS. Ulaznice su u prodaji na blagajni Pozorišta.
O predstavi:
Komedija “Sirena i Viktorija“ ruskog dramatičara Aleksandra Galina, prije svega raskošna je komedija zabune koja, kako se komad razvija, žanrovski prelazi u komičnu melodramu.
Djela Aleksandra Galina, iako je on predstavnik dramskog pravca savremene ruske drame koji se bavi sudbinom čovjeka u situaciji materijalne bijede i moralnog sloma u tzv. procesu tranzicije, uvijek su komedije. U temeljima tih komedija je njegova plemenitost, koja u svakodnevnom i trivijalnom otkriva ljudsku suštinu svih naših nedoumica i svih naših nemoći. Galinove teme, likovi i situacije našoj pozorišnoj publici vrlo bliski i prepoznatljivi. Novopečena bogatašica koja se obogatila u tranziciji trgujući ponajviše stanovima i družeći se s kriminalcima, naizgled je pobjednica tranzicijskog maratona. U trenutku kad je posao tjera da nauči engleski, za instrukcije pronalazi doktoricu engleske filologije. Ženu koja je u tranziciji izgubila i status i posao i muža. Žaleći je, nalazi joj preko oglasa žigola koji ispunjava sve fantazije. No, u alkoholnoj izmaglici bira krivi broj i u njen luksuzni stan umjesto neodoljivog mladog pastuva stiže ne baš mladi astronom, koji urušavanje idealistički uređenog svijeta preživljava šišajući pse po kućama…
Odličnu režiju ove tranzicijske priče potpisuje mladi beogradski reditelj Filip Grinvald, a na sceni se događa apsolutno glumačko majstorstvo troje sjajnih glumaca. Sirena u briljantnoj izvedbi Gordane Gadžić miljenica je dasaka koje život znače u svoj svojoj raskalašenosti novopečene bogatašice. Ona je i tragikomična, nesretna, pijana, otkačena, na momente luda, na momente perfidna, sočna, fatalna žena, koju Gadžić igra bez zadrške. Komičarski moćna je u svojoj na više nivoa upitnoj potrazi za pastuvom koji ispunjava seksualne fantazije kojeg je namijenila svojoj prijateljici, da bi njena ’misija’ dobila pomalo tragičnu i tužno iznijansiranu notu kad joj se pastuv koji to nije – svidi i učini idealnim ’materijalom’ za muža.
Dubravka Ostojić sjajna je u njenom opozitu, pomalo uštogljenoj Viktoriji, doktorici nauka, razočaranoj u život i muškarce, simbolu tipičnih žrtava tranzicije. Ljudi s visokim obrazovanjem koji se nisu najbolje snašli u tranzicijskim previranjima kad su ’isplivale’ raznorazne Sirene. Ostojićeva je podsjetila publiku kako je ne samo odlična komičarka, već podjednako sugestivna i u dramskim dijelovima.
I na kraju, potpuno neodoljivi Konstantin, vremešni astronom, žigolo koji to nije, u raljama tih dviju žena, u ulozi, kako i sam kaže u predstavi, u koju ga je doveo neobičan slučaj, a koja mu ne pripada. No, iako je beskrajno komičan i zabavan, Kostjine priče o zvijezdama imaju puno dublju poruku. Minuciozna uloga razrađena do najsitnijeg detalja u nezaboravnoj izvedbi Mladena Vasaryja.
Smijehom razoružana publika odlazi kući s neuništivom porukom da je od svega (ipak) najvažnije voljeti i biti voljen, bez obzira na debljinu novčanika, luksuzni stan na glavnom trgu…
