Koliko je nekada teško ili nemoguće naplatiti zarađenu dnevnicu svjedoči i jedan post sa društvene mreže Fejsbuk. Uz odobrenje M.K. koji nije želio da mu objavljujemo identitet, prenosimo u cjelini njegovo negativno iskustvo i kako reče odnos prema radniku i novcu:
Uvijek se trudim kada je u pitanju fotografisanje ili pak posluživanje bilo kakvog slavlja, da imam najnižu cijenu rada. Dovoljnu za materijalne troškove dok za zaradom nikad nisam žudio.
Novac me ne čini srećnim jer sam odgojen sitnicom i djetinjstvo obilježeno stranim pojmom “novac”.
Spomenuh slavlja… Prije nekih dva mjeseca , čini mi se 13.avgusta 2017.godine, pozvan sam da radim- posluživam jedno krštenje u domaćinstvu supružnika iz sela Ovanjska nadomak moje omiljene opštine Oštra Luka.
Za posluživanje od 12 sati do 10 naveče , odnosno do 22 sata tražio sam sitnih 30 KM, dovoljnih za moj dolazak u pomenutu porodicu.
Svoj rad sam i više nego uspješno obavio, to mogu potvrditi svi učesnici odnosno gosti.
No, međutim slavljenička porodica me je doslovno prevarila. Ni dan danas nisu ispoštovali plaćanje . Njima na obraz. Njima na čast .
Iako sam u više navrata slao poruke i insistirao za plaćanjem , oni su se oglušili.
Ok. Više mi taj novac ne treba. Dovoljno je što ih ovdje javno prozivam, bez imalo ustručavanja.
Tuđe ne želim , svoje ne dam.
Takav sam.
