Osnovna škola Branko Ćopić u Boriku, bar prema planu ulaganja Uprave grada Banjaluka, neće se renovirati. U tim učionicama u kojima sjede djeca od 6 i više godina buđ je pokrila zidove. Zimi se postavljaju kante jer krov propušta. Oni koju odlučuju zadovoljili su se zamjenom stolarije, a to što se iza novih prozora, iznad dječijih glava, formirale kolonije buđi očigledno nikoga ne interesuje, pa ni Savjet roditelja te iste škole.
Za rekonstrukciju škola u banjalučkoj regiji planirano je ulaganje od 600 hiljada KM. Za popločavanje dijela šetališta u centru grada planirano je duplo više novca, milion i 200 hiljada KM. Dok djeca sjede u buđavim učionicama koje prokišnjavaju, ispred Palate predsjednika RS za duplo više novca nego u škole, postavljaće se granitne ploče.
Zašto je Upravi grada Banjaluka i njenim zaposlenim, važnije šetalište od djece i obrazovanja? Tim istim službenicima koji odlučuju gdje će trošiti novac Banjalučana, građani Banjaluke plaćaju telefon, službene vozače, sekretarice, platu i sve druge privilegije.
Koja je logika kojom se povode u Upravi grada Banjaluka prilikom odlučivanja, šta su prioriteti za građane Banjaluke, možda najbolje ilustruje podatak da od planiranih 600 hiljada KM za intervencije na školskim objektima grad plaća oko 150 hiljada KM.
Gradonačelnik i tim stručnjaka koje je okupio oko sebe tako su odlučili da u dio pješačke zone u centru ulože gotovo 10 puta više novca nego u škole. Činjenica je da se uvijek mogu opravdati da su škole na “nekom drugom” budžetu. Činjnica je da djeca sate provode u buđavim učionicama u centru grada!
