Danas je dan muškaraca, dan žena u preduzetništvu, kao i dan prava djeteta.
Takođe je tužan dan jer je Novak Đoković izgubio u finalu, ali se vidjelo da nema snage, te i dalje stoji moja ponuda da dođe u Banja Luku na ćevape, kuća časti.
Pitam se čemu danas ovo sve vodi, učimo djecu nekim pravima, a niko ne spominje obaveze djeteta. Učimo djecu da imaju dvije mame i dvije tate, učimo ih da ništa ne rade jer su roditelji radili, te se pitam na šta će sve to izaći. To ne vodi nigdje.
Vidimo da je sve veća zloupotreba djece, ombudsman za dječija prava se ne oglašava kao da ne postoji.
Zabrinut sam, ili me pregazilo vrijeme jer sam ja odrastao u nekom drugom društvu koje me učilo da pozdravim na ulici, ustanem starijima u autobusu, unesem komšinici drva, što je danas rijetkost vidjeti.
Ostaje nam samo da čekamo i nadamo se, živi bili pa vidjeli.
Osvrnuo bih se i na preduzetništvo, te smatram da nema razlike između muškog ii ženskog preduzetništva, možda je ženama malo teže ali one to nadoknade svojim šarmom i neposrednošću. Preduzetništvo treba poduprijeti propisima, zakonima, olakšicama, te omogućiti da se razvija.
Što se tiče dana muškaraca, smatram da je svaki dan njihov, te smatram da bi mogli biti malo bolji prema suprugama, djevojkama, radnim koleginicama, da budu društveno odgovorniji i da budu bolji ljudi.
Sve u svemu, Bože zdravlja, posla i ljubavi , a ostalo ide usput.
Marinko Umičević
