Da li znate gdje se u Banjaluci nalazi kuća dr Đorđa Bukinca jednog od osnivača Ljekarske komore Vrbaske banovine, ili kuća Raje Nikolića čiji borovi i breze i danas stoje ispred Narodne skupštine Republike Srpske, ali mnogim drugim mjestima u centru?
Možda znate nešto o kući Zehre Bahtijarević ili o tome kako je nastala “Kuća crvenog fenjera”? A prvom naselju i mjestu odakle je Banjaluka počela da se razvija?
Ovo su samo neke od banjalučkih građevina, najčešće i nacionalnih spomenika, čije priče zna i rado priča Marijana Mališanović diplomirani turizmolog s licencom turističkog vodiča i zaljubljenica u umjetnost, prirodu, vožnje biciklom, knjige, ali posebno u stare kuće.
U njima kaže ima neke čudne mirnoće. A dok ih posmatra razmišlja kako im zub ni vremena nije oduzeo dostojanstvo elegantnih dama kakvo ne primjeti na modernim građevinama.
Zbog ove ljubavi Marijana na svom Twitter nalogu i Facebok stranici Banja Luka sightseeing svakodnevno dijeli zanimljivosti o starim građevinama u Banjaluci, kako bi otrgla od zaborava priče o njima. A koliko joj dobro ide najbolje govori podatak, da se ovdje mogu pročitati mnoge zanimljivostii kojih nema ni u turistističkim brošurama.
Svom pisanju, nastalom nakon godina aktivnog istraživanja, dala je i adekvatan naziv- „duhovi prošlosti“.
“Lokalno stanovništvo, posebno stariji ljudi su mi dali mnoge informacije jer su poznavali vlasnike tih građevina ili događaje vezane za iste pa su mi oni dobra poveznica na osnovu koje nastavim istraživanje u Biblioteci, Arhivu, u službenim glasnicima i sa kustosima muzeja. Tako sam upoznala mnoge zanimljive ljude u gradu i mnoge zanimljive priče”, kaže za Buku Marijana i otkriva koja je na nju ostavila poseban utisak: “Definitivno to je priča o jevrejskoj porodici Poljokan. Oni su ubijeni- otac, majka i sin, u noći između 17. i 18. oktobra 1940. u njihovoj kući koja se nalazila na mjestu današnjeg parkinga hotela Palas. Ubice nisu nikad pronađene iako je bili indicija ko bi mogao biti. Bio je to krvavi zločin koji je potresao grad. Zanimljiva je jako i priča o “Kući crvenog fenjera”, odnosno kako je ova kuća nastala. Ima toga jako puno zanimljivog o Banjaluci, vjerujte”.
Neke od kuća o kojima naša sagovornica piše su rekonstruisane, ali velika većina nažalost nije iako predstavljaju nevjerovatan turistički potencijal i atrakciju za strane turiste, koji kada dođu ovdje prije svega žele da osjete i nekadašnju kulturu življenja u gradu. Stoga turisti u Banjaluci za sada najviše posjećuju plato gdje je Hram Hrista Spasitelja, Ferhadija, trapistički samostan Marija Zvijezda, Vrbas i zelenilo u gradu, a za jelo biraju ćevape.
“Moram reći da mi je jako žao što su mnogi dijelovi grada i spomenici zapušteni. Kada je riječ o starim kućama grad se ograđuje vlasničkim odnosima, a mislim da bi trebao sam dati inicijativu vlasnicima ako je nešto proglašeno spomenikom i samim tim ima istorijsku vrijednost koja bi se mogla i turistički valorizovati. Takođe godinama se priča kako će se neke građevine revitalizovati, a ništa se ne dešava. Trapistička hidrocentrala – iz koje je prva sijalica u gradu uključena, porodična kuća Levi u centru grada čija porodica je bila jedna od uticajnijih u gradu, jedina stara kaldrma u gradu koja bi se mogla oživjeti, vila Paskole i još mnoge druge. Parking za turističke autobuse nedostaje i još mnogo toga. Ovo bi morala biti posebna tema za diskusiju. Mnogo puta sam o tome pisala o tome na fb stranici i na twitteru”, naglašava naša sagovornica.
Obzirom da je govotvo cijelu 2020. godinu obilježila pandemija korona virusa, turizam je pretrpio ogromne gubitke. Marijana nam kaže da je sreća da od turiznma ne živi, već od rada u IT firmi. Međutim, ne krije da joj nedostaje adrenalin koji osjeti dok sa turistima obilazi Banjaluku i njenu okolinu.
Projekti za dalje – dok je ovo stanje korone, kad je riječ o turizmu, Marijana nastavlja sa pričama o našem gradu koje će se naći i u njenoj knjizi koja je u procesu nastajanja već neko vrijeme.
Izvor: BUKA
