Ljepši kraj debitantske sezone na klupi Legije trener iz Banjaluke Aleksandar Vuković nije mogao da zamisli jer je podigao šampionski pehar u prvenstvu Poljske.
Njegov tim je dva kola prije kraja matematički osigurao titulu, a u intervjuu za “Glas Srpske” otkrio je kako je priveo kraju sezonu koja je bila prekinuta pa nastavljena, kako su proslavili titulu i koliko mu ona znači u karijeri te šta ga čeka u nastavku sezone jer je produžio ugovor do jula 2022. godine.
– Ovo je zaista veliki uspjeh u debitantskoj sezoni. Imao sam sreću da osvojim titulu što je velika satisfakcija za mene jer sam početnik u trenerskom poslu. Istina je da sam nekoliko godina bio u stručnom štabu, ali sada sam prvi put samostalno sastavio i vodio ekipu kroz sezonu te smo na impresivan način stigli do titule. Bili smo ubjedljivi i praktično tri kola prije kraja postali šampioni što smo sada i matematički potvrdili. Nema sumnje da je titula zasluženo osvojena.
Prije pet godina počeli ste baviti trenerskim poslom. Jeste li očekivali da će za ovako kratko vrijeme stići do titule?
VUKOVIĆ: To je bio jedan od mojih planova. Od 2015. sam u stručnom štabu Legije gdje sam radio sa nekoliko iskusnih trenera. Imao sam signal i uvjeravanja čelnika kluba da sam projektovan da budem imenovan za trenera tako do sve ovo nije slučajnost. Došao je momenat kada sam dobio šansu i iskoristio sam je. Za sada ide dobro i treba tako nastaviti.
Djeluje da se Vaša ekipa najbolje snašla nakon pauze. Kako ste vidjeli nastavak prvenstva?
VUKOVIĆ: Iskreno smatram da, na našu sreću, nismo ništa izgubili tokom pauze jer smo bili u zaletu poslije zimske pauze i dva boda prednosti uvećali smo na osam. Onda je došla pauza koja nas je uplašila jer nismo znali kako će sve izgledati nakon nenadanog stopa. Ipak, nastavili smo u istom ritmu i bodovna prednost rasla je u odnosu na druge ekipe. U podsvijesti nam je bila činjenica da možemo mnogo da izgubimo nego drugi koji su dobili drugu šansu, ali smo prebrodili tu psihološku barijeru.
Za manje od mjesec i po odigrali ste 11 utakmica (devet u prvenstvu i dvije u Kupu). Kako je bilo igrati u takvom ritmu?
VUKOVIĆ: Pakleno, ali bili smo spremni za to i znali da će biti povreda te otežavajućih okolnosti. Najveći žal je taj što smo izgubili Marka Vešovića na pola godine kao i Žozea Kantea kojeg nema do Nove godine kao i još nekoliko igrača koji su ispadali iz ekipe na dvije-tri sedmice što je mnogo otežavalo priču. Preostale dvije utakmice odigraćemo sa podmlađenim sastavom i igraće oni koji nisu imali mnogo prilike da pokažu dok će nosioci igra na zasluženi odmor.
Sigurno je da su Vam nedostajali navijači na stadionu?
VUKOVIĆ: Vlast u Poljskoj dala je dozvolu da tribine mogu biti ispunjene 25 odsto što je za nas značilo podršku osam hiljada ljudi. Generalno nismo navikli na tako nešto i nedostajalo je još onih 20.000, ali je i to bolje nego igrati pred praznim tribinama. Bolje išta nego ništa.
Ipak, navijači su proslavili titulu na rijeci. Kako je to izgledalo iz Vašeg ugla?
VUKOVIĆ: Prvi put proslava titule bila je malo drugačije organizovana. Do sada smo slavili na trgu, ali sada zbog preventivnih mjera bili smo na rijeci. Ekipa se nalazila na brodu koji je plovio Vislom, a navijači su pjevali na obalama. Organizacija je bila izvanredna i definitivno će ostati zapamćena za sva vremena. Ovaj način proslave pokazao se kao pun pogodak.
Da li je bilo slučajeva zaraze među fudbalerima?
VUKOVIĆ: U Poljskoj ligi nije bilo zabilježenih slučajeva infekcije ili posebne izolacije odnosno da je igrač bilo koje ekipe odstranjen iz tima. Kako će biti poslije ovog perioda u kojem se osjeća velika opuštenost i svi su mnogo manje pažljivi zaista ne znam. Planiramo da pripreme za novu sezonu započnemo 1. avgusta i nadam se da i dalje nećemo imati nekog zaraženog, a isto se nadam i za ostale klubove.
Pred Vama je novi pohod na grupnu fazu Lige šampiona koju niste igrali od 2016. do 2017.
VUKOVIĆ: Klub je posljednje tri sezone van grupne faze takmičenja i naš minimalni cilj jeste grupna faza Lige Evrope što je realno za ekipu mada ćemo se morati malo pojačati. Naći ćemo se u novoj situaciji koja će biti prepuna zavrzlama jer nas čeka po jedna utakmica u kvalifikacijama pa ćemo vidjeti ko će bolje da se snađe u tome tako da očekujem dosta iznenađenja.
Možete li reći koliko je napredovao fudbal u poljskoj s obzirom na to da posljednjih 11 godina živite u toj državi?
VUKOVIĆ: Generalno gledajući liga je ispod nivoa gdje bi morala da bude s obzirom na mogućnosti i infrastrukturu koja je bolja nego u Italiji, bar što se tiče stadiona koji se na vrhunskom nivou i velika većina je renovirana oko 2012. godine kada je Poljska bila domaćin Evropskog prvenstva. Klubovi imaju probleme u vođenju i organizaciji te prave velike greške što za posljedicu ima ispadanje u Evropi od daleko slabijih protivnika. To je ono što se mora promijeniti u narednim godinama. Klubovi imaju milionske budžete, oni koji se bore za opstanak na raspolaganju imaju deset miliona evra, a uporedio bih Legiju sa svojim bivšim klubovima Partizanom. Beograđani imaju manji budžet čak i od mnogo drugih poljskih klubova, a prave bolje rezultate u Evropi te su dobar primjer kako funkcionišu. Ipak, vjerujem da je svijetla budućnost pred poljskim klubovima i da će sistematski rad dati rezultate jer svaku utakmicu gleda po 20.000 ljudi, a televizije daju više od 100 miliona evra da prenose mečeve tako da kvalitet mora isplivati.
Lauš i mural
Šta osjećate kada vidite mural posvećen Vama u banjalučkom naselju Lauš?
VUKOVIĆ: Dan poslije osvajanja titule dobio sam sliku da je mural još tu i da ga nove generacije nisu prebojile, a veoma sam ponosan na činjenicu da me moji sugrađani prepoznaju i cijene to što radim. Ja sam “laušaner”, time se ponosim jer sam odrastao u tom dijelu Banjaluke koji nosim u srcu iako od 15 godine ne živim tu mada ću doći krajem jula.
Lična karta
Aleksandar Vuković rođen je 25. avgusta 1979. godine u Banjaluci i jedan od prvih trenera bio mu je Svetislav Kuruzović. Iz Borca je otišao u Partizan 1994. za kojeg je odigrao jednu sezonu u prvom timu (1999-2000), a bio je slat na pozajmicu u Teleoptik da bi sezonu 2000-01 proveo u Milicionaru. Potom je 2001. stigao u Legiju, zatim igrao za Ergotelis (2004-05), onda ponovo bio član Legije od 2005. do 2008. Tokom 2009. nastupa je za Iraklis, a poljske Korone od 2009. do 2013. kada je okončao igračku karijere. Trenersku je započeo u ekipi iz Kilcea 2014. da bi 2015. stigao u Legiju gdje je prvo vodio omladinski sastav, a potom bio pomoćnik Stanislavu Čerčesovu, Besniku Hasiju, Jaceku Mageri, Romeu Jozaku, Deanu Klafuriću i Rikardu Sa Pintu. U dva navrata (2016. i 2018.) bio je vršilac dužnosti prvog trenera.
izvor: Glas Srpske
