Za neke heroji, mladi koji su nakon dugo godina probudili masu iz dubokog sna, letargije i bezvoljnosti, mladi koji će dovesti do dugoočekivanih promjena i poštenijeg sistema, a za druge rušioci institucija Republike Srpske, mladi bez cilja kojima je jedina zanimacija okupljanje na Trgu.
Ko su ,,12 veličanstvenih“ i djeca koja stoje iza Davora Dragičevića već duže od 70 dana?
Za nekoliko sedmica od ,,klinaca iz geta“ postali su nosioci i pioniri jednog socijalnog procesa koji nije obuhvatio samo Banjaluku, već Republiku Srpsku, region, dijasporu…
Prije par dana, navršilo se 70 dana okupljanja na Trgu Krajine, ili kako oni kažu Trgu Davida Dragičevića. 70 dana borbe za istinu i pravdu u slučaju David Dragičević. Prema njihovim riječima, 70 dana pritisaka, napada i teorija ko su i šta rade.
Ko su, šta su, šta je njihov cilj i koji je njihov zadatak otkrili su u razgovoru koji je novinar Banjaluka.com sa njima obavio na mjestu gdje je pronađeno tijelo Davida Dragičevića, na ušću Crkvene i Vrbasa.
Kako je sve počelo?
“Mi smo se svi družili sa Davidom i poznavali smo ga, ali međusobno se nismo družili. Kada je David nestao, od prvog dana smo se skupili sa jednim ciljem – pružiti podršku Davoru i Suzani u potrazi za sinom. Nakon što je pronađen, 24. marta, i nakon sramne press konferencije 26. marta, naš cilj postaje otkrivanje ubica, saučesnika i svih koji su učestvovali u brutalnom ubistvu i mučenju našeg Davida“ – započinje razgovor jedna od članica ,,12 veličanstvenih“, Emilija Zebić.
,,Mi smo od samog početka stali uz Davora, u početku samo kao podrška. Međutim, vremenom smo shvatili da nam ljudi vjeruju, da nas ljudi podržavaju, prateći podršku na fejsbuk grupi Pravda za David, shvatili smo da ovo više nije borba samo za pravdu u Davidovom slučaju, nego za sve nas mlade koji želimo da ostanemo ovdje i tada počinjemo sa okupljanjima u ovom, da kažem formatu“, dodaje ona.
,,Davida sam poznavala 7 godina, znamo se iz srednje škole. Prvenstveno u sve ovo ušla u ovo da bi se saznalo ko je bio David Dragičević i ko se udostojio da mu oduzme život. Pored toga, želja mi je da ljudi napokon u ovoj državi shvate šta nam mafijaški režim radi već 20 godina“ – rekla je Marija Popović, drugarica Davida Dragičevića i aktivistica grupe.
Kako su upoznali, kako su ušli u sve ovo i kako oni doživljavaju ovu borbu Davora Dragičevića ispričali su nam i Maja Jović, Stefan Radulović i Nikola Dragojević.
,,Sve ovo je počelo spontano, slučajno smo se sastali i shvatili smo da imamo jedan isti cilj. Ogromnu snagu u svoj toj borbi nam daje Davor, koji je za nas idol, simbol očinske borbe za svoju djecu“ – rekla je Maja.
Šta im je značio David i kakav je bio?
,,Poznavao sam Davida pretežno kad je bio još mlađi, kada je ušao u taj fazon da nosi te popularne dredove. Pridružio nam se kao mlad, mi smo vozili skej, on je vozio biciklo, snimali smo pjesme i bili smo u veoma dobrim odnosima. Bio je mlad momak, koji je bio svjestan, koji je želio da širi svoju svjest i da napreduje. Osoba koja to želi, a dobro sam ga poznavao, ne može nikako da izvrši samoubistvo i da naudi sebi. Uvijek je želio da uči neke nove stvari i sama ta činjenica da je takav bio, ruši sve ovo u vodu što su oni izjavili“ – sa sjetom se sjeća Davida njegov drug Nikola Dragojević.
,,Davida sam poznavao iz srednje škole i veoma dobro smo se slagali. Druženje je počelo na malim i velikim odmorima, gdje smo pričali, razmjenjivali mišljenja i, generalno, slično smo razmišljali. David je bio sjajan, perspektivan momak i gledajući sve oko sebe kako se istinski bore, a i sam pogođen nepravdom ušao sam u cijelu ovu priču i želim da istrajem do kraja.“, dodao je Stefan Radulović.
Podrška roditelja
Kako su okupljanja rasla, a ljudi u ovim mladim ljudima i Davoru Dragičeviću vidjeli nešto čemu se godinama nadaju, ali nisu smjeli da sami pokažu, tako je ,,12 veličanstvenih“ trebalo usmjeriti, naučiti da se nose sa pritiskom i upoznati sa tim kako funkcioniše naše društvo i politika, koja se kad tad morala umješati. U tom pogledu, veliku ulogu su odigrale njihove majke i očevi, a među njima se posebnu ističu Daniela Ratešić i Mila Šarić.
,,U cijelu priču najprije sam ušla kao čovjek, građanin kojem je bilo vrlo očito da se radi o lažima institucija nakon presa 26.03.. Prvih dana sam stajala kao i svi drugi građani i palila svijeće za pokojnog Davida, dok je moja kćerka Katarina stajala u prvim redovima kao Davidova drugarica. Nakon par dana pozvala me je na sastanak sa svojim drugarima da im organizaciono pomognem zajedno sa drugim mama koje su takođe bile pozvane, jer su osjetili potrebu za jaču ruku i vidjeli su da okupljanje prerasta njihove mogućnosti. Nakon tog sastanaka svi zajedno smo počeli djelovati kao tim koji stoji na usluzi Davidovim roditeljima u iskrenoj borbi za pravdu i isitinu“- objasnil je Daniela, koja je i predsjednica humanitarne organizacije ,,Budimo ljudi“, same početke njihovog druženja.
Kako su ih vremenom, kako oni kažu, počeli pritiskati, optuživati za napade, zanimalo nas je koji je to njihov cilj u toj zajedničkoj borbi sa svojom djecom, Davorom i svim građanima i kakav je njihov stav o tome što ih etiketiraju kao rušioce institucija.
,,Moj cilj je da se najprije otkriju ubice Davida Dragičevica, da se izvedu pred lice pravde, kazne najstrožijim kaznama kao upozorenje za sve one koji bi u budućnosti nešto slično pokušali, ali i da se naprave sistemske promjene zakona koji dopušta ovakvo bahato ponašanje institucija koje treba da služe narodu, a ne narod njima. A što se tih etiketiranja tiče…
Iz prošlosti, ne tako daleke, unazad 20-tak godina, svaki bunt običnog naroda, svaka reakcija koju izazovu anomalije u našem društvu i sistemu, smatrana je rušenjem instistucija, tako da je bilo za očekivati da će i ovo spontano okupljanje naroda biti tako okarakterisano. U svim demokratskim zemljama jedan takav okup naroda bio bi alarm za brzo reagovanje i sankcionisanje onih koji su izazvali tu situaciju. Kod nas je to uvijek i samo rušenje institucija, rušenje Republike Srpske, jer ovdje je odavno jasno da je samo poslušan narod, dobar narod. Narod koji slijepo zastupa stavove partija koji istovremeno nanose štetu i njima samima.“
I Mila Šarić je saglasna sa Danielinim mišljenjem, a na pitanje da li je svjesna odgovornosti koju oni sada imaju, ne samo više prema svojim najbližima, nego prema svim građanima koji ih podržavaju svih ovih 50 dana, Mila je rekla:
”Apsolutno sam svjesna i spremni smo svi zajedno da istrajemo u ovoj borbi za svu djecu ovog grada, ove države i spremni smo da preuzmemo svaku odgovornost za sve što radimo i da zajedno sa njima ovu borbu iznesemo do kraja.”
,,Mi ne rušimo institucije, oni ih uništavaju“
Davor Dragičević i grupa Pravda za Davida od ljudi koji su živjeli normalne živote, živote prosječnog čovjeka u Bosni i Hercegovini, na Balkanu uopšte – krpljenje kraja s krajem, borba i želja da se obezbjedni život bez stresa. Ljudi koji nikada nisu ni sanjali da će nekada da se obraćaju masi i da će ta masa da ih prati kao svoje heroje; on borac prve kategorije, čovjek koji je ranjen i učestvovao u ratu, radio je godinama kao konobar i hranio svoju porodicu. Oni mladi ljudi, prepuni ambicije i neznanja o stvarnom životu, jer još negdje u svojim glavama ne žele da postanu ozbiljni ljudi, želeći da, što bi se kod nas reklo, žive život punim plućima i uživaju dok još mogu, preko noći doživljavaju preokret.
Kako su ispričali, na slobodno šetanje gradom, da ih ljudi ne zaustavljaju ili da ih neko prati mogli su zaboraviti. Javljanje na društvenim mrežama sa svih krajeva svijeta, sa mnogo pitanja i porukama podrške, ali i nekih neprimjernog sadržaja postaju njihova svakodnevnica. Od ,,običnog“ čovjeka i mladih ljudi koje politika ne zanima, oni postaju tema broj 1, ne samo u Banjaluci, nego u regionu. Postigli su nešto što mnogima ovdje nije uspjelo, o njima pišu najpoznatiji svjetski mediji. Pokrenuli su lavinu…
Sa velikim ciljevima i zadacima, dolazi i velika odgovornost, a nas je zanimalo da li su svjesni svoje odgovornosti i svake svoje izjave. Kao odgovor smo dobili da su apsolutno svjesni i da stoje iza svega što su rekli, a da su te izjave spremni braniti i pravno.
U pojedinim medijima, ali i od strane istaknutih funkcionera i političara stižu optužbe da je taj pokret osmišljen u cilju rušenja Republike Srpske, njenih institucija i to od strane fondacije Džorža Soroša, da ti uticaji dolaze sa Zapada i slično.
,,Naši očevi, stričevi, ujaci, svi oni su se borili i gradili ovu državu. Nisu mogli zamisliti da će neko ovakav doći i blatiti tako bitne institucije, a samim tim narušavati i njihov ugled i povjerenje u njih. Pa mi radimo upravo suprotno… Ne damo i nećemo da dozvolimo da se ikada više ponovi slučaj kao što je Davidov! Svake 2, 3 godine imamo neko nerazjašnjeno ubistvo i mi tome želimo da stanemo u kraj.“
Na kraju su konstatovali ,,da organi države upola rade kao njihovi organi, da bi situacija bila mnogo bolja“
,,Trpimo pritiske i sabotaže“
Prema njihovim riječima, izloženi su stalnom psihočkom pritisku i zanimalo nas je kako to izgleda, da nam ispričaju i objasne koji su to pritisci i kako se manifestuju – da li oni zaista postoje ili su ih oni izmislili da bi se predstavili kao žrtve.
“Prijetnje, niti uvrede nikada nismo dobili otvoreno i javno, ali je pritisaka bilo i indirektnih poruka da su ,,oni“ tu i da prate šta radimo“.
Na pitanje o kakvim pritiscima se tu radi, rekli su nam da je bilo siječenja kočnica, da je jednu njihovu prijateljicu policija u nekoliko navrata pratila, da se prisluškuje šta oni pričaju, ali da to nije razlog zbog kojeg će se uplašiti ili odustati.
O navodnim pritiscima i sabotažama koje trpe od strane pripadnika MUP-a pitali smo Ministarstvo, ali odgovor na naš mail koji smo uputili 25. maja, nismo dobili do danas. A u telefonskom razgovoru, rečeno nam je da ministar trenutno ne daje izjave .
,,Pravda za Davida! Pravda za sve nas!“
U razgovoru koji smo vodili, kao mladi sa mladima, željeli smo da uzmemo sve informacije, da čujemo njihovo mišljenje i da utvrdimo ko su tkz. ,,12 veličanstvenih“. U njihovim redovima vlada opuštena atmosfera, i iz razgovora sa njima ništa ne naslućuje da imaju namjere da sruše institucije jedne države. Da li su njihovi ciljevi, njihova borba i ambicije pogrešne, to je na svakom pojedincu da prosudi. Ali oni u te ciljeve i u tu borbu vjeruju, i kao svaki mlad čovjek, za te ciljeve spremni su i glavom kroz zid.
Izvor: Banjaluka
