Umjesto 50 KM, novim pravilima igre koje je donijela Uprava grada Banjaluka, stanrska godišnja karta sada košta 60 KM. Prenosimo iskustvo naše sugrađanke koja je produžavala svoju parking kartu. Kaže nahodala se, načekala se da bi na kraju gledala kako za “odabrane” može kako hoće. Bez uredničke intervencije prenosimo njen tekst u cjelini:
Putešestvije poštenog građanina kroz institucije grada Banja Luke.
Od prije dvije godine počela je naplata parking mjesta u Novoj varoši i od tada na godišnjem nivou svaki stanar koji vozi auto (uglavnom stari krševi) mora da plati 50 KM godisnju kartu Gradskoj komunalnoj sluzbi koja je zadužena za parkinge u gradu.
Pored svih onih silnih dadžbina koje za iste te krševe moraju platiti u sklopu registracije auta (još malo će se naplaćivati i porez na broj crvenih krvnih zrnaca kod vozača istog), za kućni budzet jedne četvoročlane porodice sa prosječnim primanjem od 600-700 KM, to nije uopšte zanemariva cifra.
Elem, kada je pošteni građanin došao u tu istu službu da uplati kartu koja je pri isteku, a za koju mu je predhodne godine bila potrebna samo karta koju zamjenjuje, rekli su mu da mora otići u CIPS i izvaditi potvrdu o mjestu prebivališta i uz to još kopiju saobraćajne dozvole. Građanin kome nije bilo baš najjasnije zbog čega sada opet to traže ( jer im je to predao kada je vadio prvu kartu), na pitanje zašto , dobio je samo kratak odgovor “Nova pravila!”
U Prevodu : jos jedan papir kojim će vam se uzeti još 10 KM pored onih 50 KM koje morate uplatiti. Kada je pošteni građanin nakon pola sata dopješačio do CIPS-a po bljuzgavici i nerašćišćenim trotoarima, dočekala ga je još jedna predstava glumaca zvanih “državni službenici”.
Po ulasku u prepunu salu CIPS-a potrazio je informaciju šta mu je potrebno za potvrdu koja mu treba. Dobio je kratak odgovor “Samo pritisnite taster 1”. U 20 minuta čekanja da se prozove njegov broj imao je priliku osmotriti statiste koji rade u toj sali. Dva-tri šaltera su radila kao dragstori, žene za tim šalterima su poput robota obavljale svoje poslove, pola šaltera je bilo bez službenika, a druga polovina je imala manekene koji su kao u izlogu sjedili i posmatrali ljude po sali.
Kada je građanin konačno došao na red, gospođa na šalteru mu je rekla da ode na prvi šalter , uzme formular koji treba da popuni i onda ponovo uzme broj i stane u red. Kada je cijeli postupak ponovio i ponovo došao na red, onda je morao na šalter Pošta Srpske da uplati 10 KM, te da opet stane u red. Tri puta po 20 minuta za jedan papir, samo zato što na ulazu nije dobio odmah informaciju da uzme formular, uplati taksu, pa tek onda stisne taster 1.
Konačno sa papirom u rukama, opet nakon pola sata pješačenja, mokar do gole kože od auta koja su ga usput okupala, pošteni građanin je došao na polaznu tačku, gdje je konačno stekao pravo da dobije uplatnicu i blagoslov da može ići uplatiti 50 KM u banku.
Kada je sa uplatnicom ponosno umarširao u kancelariju da mu daju njegovu godisnju parking kartu, prepao se smrknutog lica gospođe koja radi tamo, jer je pomislio kako će mu sada tražiti krsni list od pokojne babe, a onda će morati ići u Prijedor i pretrpiti torturu prijedorskih institucija. Tada je shvatio da mora malo da pričeka dok se izdaju karte gospodinu koji je dosao poslije, ali ima prednost ,jer uzima karte za instituciju (IRB banka). Gospođa mu izdaje tri karte (dve za drugu i jednu za prvu zonu) i sa njim se konsultuje sta da napiše na kartama, da li broj tablica ili samo naziv firme. Onda su se složili da to bude samo naziv firme ,kako bi se kartice mogle koristiti za više različitih auta (vjerovatno i privatnih).
Dakle poštenom građaninu je trebla papirologija koja govori o porijeklu njegovih korijena, za auto i broj šasije, sve u cilju utvrđivanja identiteta kako njega tako i auta, a za gospodu iz institucija treba samo predračun uplate na tri karte i završena priča. S tom kartom moze da parkira bilo koje auto, bilo gdje u bilo kojoj , osim nultoj zoni. Pošteni građanin je ipak bio ponosan što je obavio svoju građansku dužnost, iako kao građanin drugog reda u odnosu na “one gore”.
Hvala državi i gradu koji brinu o tome da nas ništa ne žulja u džepu!
Pošteni građanin
