Blmojgrad, pozabavio se pitanjem odlaska mladih iz Banjaluke. Nećemo se baviti razlozima, jer oni su svima već poznati. Blmojgrad u narednom periodu prenosiće iskustva Aleksandra Ristića koji se prije nešto više od pola godine otisnuo u svijet. Za poslom i boljim životom otišao je na Bliski istok gdje radi u hotelu Hilton.
Iskustva Aleksandra Ristića:
Moje putovanje je počelo još prije 3 godine, kada sam definitivno shvatio da od života i građenja neke karijere u Bosni nema ništa. Tada sam bio druga godina fakulteta, ali sam i ranije razmišljao gde „bježati, kako se spasiti“. U mojoj odluci gdje da idem, pomoglo mi je nekoliko prijatelja su se odselili na Bliski istok. Iz razgovora sa njim, shvatio sam da je mozda to mjesto gdje mogu zapoceti novi život! Znam da može da zvuči malo patetično da 20-godišnjak o tome razmišlja, ali tako je bilo. U moru karijera i poslova kojima se čovjek tamo može baviti, odluka je pala na hotelijerstvo.
Zašto hotelijerstvo?
Zato što je to najlakši način da se pronađe posao i da se čovjek što prije „prebaci“ na Bliski istok! Hotelska industrija iz dana u dan raste, razvija se i potrebna joj je dobra i kvalitetna radna snaga. Odluka je pala na Abu Dhabi, glavni grad Ujedinjenjih Arapskih Emirata. Kasnije ću napisati malo više o samom gradu. Iskreno, moj put je bio prekriven trnjem i nije bilo ni malo lako. Nekoliko odbijenica, neuspjelih intervjua, živaca i na kraju čak i razmisljanja o odustajanju. Ali uvijek sam sebi govorio: “Nikada ne znaš za koje je ovo dobro!”. Imao sam veliku podršku roditelja, kroz cijeli proces potrage za poslom i samog zapošljavanja! U trenutcima kada sam htio odustati, oni to nisu dozvoljavali.. oni su me gurali i ohrabrivali!
Konačno, jednog nedeljnog popodneva, nakon radne nedjelje (jer se kod privatnika radi i nedjeljom) zazvonio mi je telefon. Nepoznat broj, čudan broj, a još telefon prepoznaje državu iz koje je poziv i piše “Ujedinjeni Arapski Emirati”. U tom trenutku pomiješale su mi se sve emocije. Telefon je zvonio, a ja sam samo „blijedo gledao u displej“. Pribrao sam se i javio. Gospodin koji me zvao, uredno se predstavio ko je, šta je i odakle zove. Od silnog uzbuđenja sam čuo i razumio svaku treću riječ. Razgovarali smo skoro pola sata, a bio je to ujedno i prvi intervju. Klasična pitanja o prijašnjim radnim iskustvima, i uopšte o sebi. Kao i za svaki posao. Oni se vode tvojim CV-em, to je sve što imaju o tebi u tom trenutku. Gospodin koji me je zvao, moj sadašnji šef, nakon što mi je objasnio šta bi bio moj posao i koje su mi odgovornosti. Rekao mi je da će me u narednim danima kontaktirati neko iz Ljudskih resursa za drugi intervju. Nakon što smo završili razgovor, pogodila me prava eksplozija emocija!
Tako blizu ostvarenja svog sna, tako blizu ostavarenja svega što u tom trenutku želiš. Novi život je tu, iza ćoška. Sa estrpljenjem sam čekao drugi poziv. Nekoliko dana poslije, ( iščekivanje te ubije u pojam), pozvala me gospođa iz ljudskih resursa da dogovori drugi intervju. Dogovorili smo datum i vrijeme i onda opet iščekivanje.
Drugi intervju je prošao možda čak i bolje od prvog. Pitanja u suštini ista! Na kraju razgovora, gospođa mi je rekla kako su jako zainteresovani za mene i da ću u narednih nekoliko dana dobiti finalni feedback.
Opet čekanje.
Jedno jutro, stigao mi je mail u kojem traže kontakt mojih bivših poslodavaca, kako bi provjerili preporuke. Nakon provjere dobio sam finalni feedback gdje su mi rekli da sam dobio posao. Mojoj sreći nikad kraja! Dobio sam mail sa ponudom ili ti offer letter koji sam potpisao i vratio nazad. Zatim je stigao mail sa svom potrebnom dokumentacijom i medicinskim nalazima koje treba pripremiti za sam dolazak i apliciranje za samu vizu. Cijeli proces od prvog poziva do samog odlaska trajao je tek nešto više od mjesec dana. Svu sam potrebnu medicinski i ostalu dokumentaciju poslao i nakon krtakog vremena kupio sam avionsku kartu.
Na dan odlaska, opet pomiješana osjećanja. Pred roditeljima sam malo glumatao, mislio da dobro sakrivam emocije, ali roditelji kao roditelji, čitali su me kao bukvar. Mojoj porodici odlazak je pao pomalo teško, ali znam da su svi bili srećni jer sam počeo da ostvarujem svoj san. Let za Abu Dhabi bio je zakazan za 31.8. nesto prije ponoći. Opet, na aerodromu miks emocija, ali nekako želja za odlaskom i nečim novim je nadjačala sve. ….
Aleksandar Ristić, radnik u Hilton Capital Grand Abu Dhabi
Nastaviće se …
