Banjalučanin Borivoj Obradović jedan je od najmlađih političara u Republici Srpskoj. Demokratski narodni savez (DNS), u Banjaluci, najvećoj i najvažnijoj izbornoj jedinici, je njegova odgovornost.
U politiku je ušao mlad, ali do sada je imao tri potpuno različita mentora, kako političara tako i ličnosti.
Lekcije iz politike dobijao je i za porodičnim ručkom. Treća je generacija političara u svojoj porodici. Javnost Republike Srpske, Obradovićeve ne doživljava kao političke radnike jer nisu bili dio ni jedne afere ili društvenog problema. Majka mu je bila desna ruka Živka Radišića, političara čiji je imovinski karton nakon povlačenja iz politike ostao isti kao i kada je ušao u nju.
Kako kaže, nema ljepšeg osjećaja kada te ljudi pitaju “Čiji si?”, a na tvoj odgovor ti stisnu ruku i onda kažu “Tvoj deda ili otac su bili pravi ljudi” !
Borivoj Obradović je po struci je inženjer građevine. U studentskim danima je osnovao festival “Živjeti slobodno” koji je kroz muzičke koncerte i panel diskusije mladim generacijama prenosio vrijednosti antifašističke borbe.
Korona mu je omela planove za svadbu, ali kako kaže imaće itekako razloga za porodično slavlje.
U slobodno vrijeme nadmudruje ribe i igra basket.
1. Mentori, odnosno ljudi sa kojima si blisko sarađivao i stasavao u politici su Marko Pavić, Milan Radović i Nenad Nešić. Tri potpuno različite ličnosti, različitih zanimanja i karaktera. Šta si naučio od svakog od njih?
Kod Marka Pavića najviše cijenim taktičnost i mudrost. Milan Radović me impresionira kompetentnošću i mogao bih satima da ga slušam kada govori o ekonomiji. Zaštitni znak Nenada Nešića je ogromna energija. Svakom od njih sam zahvalan na tome što nisu pokušavali da me mijenjaju i ograničavaju. Vjerujem da je takav pristup jedan od razloga zašto je najviše mladih među novim članovima DNS-a.
2. Na opštim izborima si ostvario treći rezultat DNS-a u Banjaluci, odmah iza Radovića i Čubrilovića. Sada si ti prvi čovjek DNS-a u najvećem gradu i najvećoj izbornoj jedinici u Srpskoj. Na čemu insistiraš, koja je tvoja vizija Banjaluke u narednom periodu? Šta su prioriteti?
Trenutno sam najviše posvećen jačanju partijske organizacije osnaživanjem mjesnih odbora, podmlađivanjem članstva i podsticanjem timskog rada. Ojačavamo temelje kako bi mogli da izdrže svaku nadgradnju, a i svaku nevolju. Radimo na duge staze. Što se tiče vizije razvoja Banjaluke, mislim da se ono što radi aktuelni gradonačelnik u mnogome podudara s našom vizijom. Naravno, ima i razlika. Jedna od njih je to da bismo posvetili više pažnje razvoju prigradskih naselja i sela. Dali bismo više inicijative mladima i posvetili bismo više pažnje svakodnevnim, naoko malim problemima građana. Npr. problemima koji proizlaze iz nedovoljnog prostora za parkiranje, javnog prevoza itd. Svaki političar bi trebalo neko vrijeme da živi kao običan građanin, pa da vidi šta ljudima pravi probleme i da radi na tome da ih riješi ili bar ublaži.
3. U Banjaluci je DNS “spao” na samo jednog odbornika Ljubu Ninkovića, napustili su ga preletači Budimir Balaban, Nenad Šibarević i Milenko Jaćimović. Da se žele vratiti, da li bi ih prihvatio nazad u DNS? Zašto?
O tome, svakako ne bih odlučivao sam. Ne bi trebalo da ima problema da neko ponovo bude član DNS-a ako to želi, a za više od toga bi trebalo procijeniti šta će stranka dobiti, a šta izgubiti. Prelasci motivisani samo nekom funkcijom dugoročno su uglavnom problematični. Inače, gospodin Balaban i ja smo dobro sarađivali dok je bio u DNS-u.
4. Ko su danas ljudi DNS-a u Banjaluci, sa kojim kvalitetima će “izaći na izbore” ?
To su naši “stari”, prepoznatljivi članovi i dosta novih, mladih ljudi koji donose više dinamike i manje formalnosti u partijskom radu, prije svega u pogledu neke hijerarhije. Kao predsjednik Gradske organizacije podjednako uvažavam i jedne i druge i nastojim da budemo tim, poput sportskog. Da volimo svoju ekipu i da dajemo sve od sebe da rezultat bude najbolji mogući.
5. DNS je podržao Igora Radojičića za gradonačelnika, u Prijedoru je sasvim drugačija situacija, ali da okrenemo stvari ovako. Hipotetički, da pobijedi DNS u Banjaluci, da li bi to bio problem za koalicionog partnera SNSD?
Ne znam šta bi bilo kad bi bilo. SNSD radi ono što misli da je za njega najbolje i zbog toga niko ne bi trebalo da se ljuti. I mi radimo ono za šta mislimo da je za nas najbolje. Mislim da je dobro što DNS u Prijedoru ide sa svojim kandidatom za gradonačelnika i radujem se našoj pobjedi.
6. Najmlađi si na političkoj sceni Srpske, međutim u politiku nisi ušao “bez iskustva”. Tvoja majka je bila desna ruka Živka Radišića, a otac prvi čovjek Prijedora. Slušaš li roditelje i da li te savjetuju u politici?
Nisam najmlađi. Stanivuković i Antonić su mlađi od mene, ali tu smo negdje. Najveći političar u porodici je bio moj deda po majci i kažu mi da najviše ličim na njega. Svi su oni bili idealisti, donkihotovski političari i niko nije ostvario nikakvu korist od politike. Nisu mi ostavili u nasljeđe nikakve kuće i imanja, ali su ostavili nešto mnogo vrijednije, njihovo ime. Neopisiv je osjećaj ponosa kada na licima ljudi vidim radost kada saznaju čiji sam sin i unuk. Što se tiče savjeta, moj pokojni otac je skromnost smatrao najvećom vrlinom, a majka mi je dala tri savjeta: da se ne plašim neuspjeha, da se čuvam poltrona i da zato uvijek pored sebe imam iskrenog prijatelja koji će mi reći i ono što mi se ne dopada. Treći savjet je to da se čuvam novca i da nikada ne uradim ono zbog čega bi neko mogao da me ucjenjuje i natjera da uradim neke stvari mimo svoje savjesti.
7. Inženjer si građevine, u studenskim danima si pokrenuo muzički fesival “Živjeti slobodno”, zašto baš “Živjeti slobodno”?
“Živjeti slobodno” je samo jedan od projekata koji smo pokrenuli kao studenti. Moj motiv za taj festival, koji na žalost ove godine nije održan zbog pandemije, proistekao je iz stava da smo se olako odrekli antifašističkog nasljeđa i da uopšte ne pridajemo značaj kulturi sjećanja. Zahvaljujući ovom festivalu i sam sam na panelima od pametnih ljudi čuo neke stvari o kojima nam niko nije ništa govorio tokom školovanja. To su velike greške. Mislim da je nespojivo da u genima nosimo pravoslavnu kulturu i sistem vrijednosti, a da nam školski programi više sliče protestanstvu i neoliberalnoj kulturi. “Živjeti slobodno” je bio moj skromni doprinos da se u tom pogledu nešto mijenja.
8. Gdje i šta radiš?
Radim kao inženjer građevinarstva u “Putevima Republike Srpske”. Nemam nikakvu funkciju.
9. Kako nemaš funkciju, političar bez funkcije je više nego rijetkost u RS?
Nije da mi nije nuđeno. Ali polako, ispred mene je cijela vječnost. Držim se one poslovice da se svaki čovjek bar jednom u životu nađe na raskrsnici kada mu đavo pokaže da krene lakšim putem.
10. Da nemaš nikakva ograničenja, hipotetički, ni vremenskih ni finansijskih, šta bi uradio u BL i RS?
– Uradio bih dosta toga. Pošto je politika dominantna, tu bih kao prvu mjeru uradio to da mandat pripada partiji i da onda prestane ova trgovina ljudima i mandatima. Uradio bih to da ne bude nijedna porodica u kojoj niko nije zaposlen. Uveo bih obavezno testiranje kompetencija kod zapošljavanja prosvjetnih radnika. Ženama koje imaju malu djecu bih skratio radno vrijeme i radnu sedmicu. Pooštrio bih kriterijume za licenciranje visokoškolskih ustanova. Učinio bih sve da niko ne bude gladan. Oživio bih sela i uradio sve da postanu poželjno mjesto za život, jer bez sela nema nataliteta, a ni čuvanja tradicije. Radio bih na sistemu vrijednosti i založio se za to da na javne funkcije budu birani najsposobniji i najmoralniji ljudi. Vratio bih ljudima optimizam, a ličnim primjerom vjeru u to da političari mogu da rade za opšte interese.
11. Imaš li vremena za bavljenje sportom ili neki hobi?
Nekada sam se aktivno bavio košarkom, a sada samo rekreativno. Hobi mi je ribolov, to volim još od ranog djetinjstva. Volim da putujem i uglavnom me ne drži mjesto.
12. Kad će svadba?
Trebalo je da bude početkom juna, ali je korona to poremetila. Neće biti svadbe, ali će biti jedna djevojčica, postaću otac ove godine.
