Ljubo Ninković “usamljeni” je odbornik u Skupštini grada Banjaluka. Jedini je odbornik političke partije Demokratski narodni savez u Banjaluci. Ninković je mandat osvojio na prošlim izborima kao kandidat SDS-a, a sada je jedini odbornik DNS-a, stranke čija su četiri odbornika preletjela u neke nove ili druge partije. Ninković je po struci diplomirani pravnik za bezbjednost i kriminalistiku, a radi u Telekomu Srpske na poslovima fizičke i tehničke zaštite radnih procesa, imovine i ljudskih resursa. Kada nije na poslu okružen je ženama, živi u porodičnoj kući sa suprugom, majkom i sestrom. Nema stambeni kredit i ne vjeruje u rješavanje problema “Čarobnim štapićem”. Odrekao se skupštinskih primanja u vrijeme pandemije.
Ti si jedini odbornik koji je ostao u DNS-u, zašto?
Ostao sam jer vjerujem u demokratiju, vjerujem u slobodnu volju i slobodu odlučivanja. Prethodni period je bio turbulentan za skoro sve stranke u Republici Srpskoj i mi smo taj period iskoristili da izvršimo političku smjenu generacija kao i da pripremimo Gradski odbor DNS-a Banja Luka za buduća vremena. Naš stav je da su neophodni savezi, a ne podjele. Budućnost traži nove, mlade i stručne ljude u politici. Mi u DNS-u smo već napravili promjene u tom pravcu. Predsjednik Gradskog odbora je inženjer Borivoj Obradović, “motor” odbora su mladi, obrazovani i ambiciozni ljudi. Ta ekipa ljudi će već u ovom izbornom ciklusu pokazati svoju snagu i spremnost da Republiku Srpsku mijenja u skladu sa potrebama svoje generacije. Na taj način otvorili smo prostor za političku afirmaciju mladih ljudi u Banjoj Luci, zbog čega sam izuzetno ponosan.
Kako sada djeluješ, realizuješ svoje planove? Ranije je bio čitav tim u Skupštini grada, a sada si sam, šta je sada lakše, a šta teže?
Ništa nije teško kada se radi iz uvjerenja i želje za boljom perspektivom i životom u Banjaluci. Istina, zbog činjenice da sam jedini poslanik iz stranke, otežavajuća je okolnost što je poslovnikom Skupštine grada Banjaluka mogućnost odbornika za izlaganje svedena na minimum. U tom smislu sve je teže za dva, tri ili četiri puta, ali kada se sve pripremi, ne samo kritika nego i prijedlog za rješenje nekog problema, sve se stiže. Naravno ja ne radim sam, iza mene stoje mjesni odbori DNS-a koji su organizovani u svim mjesnim zajednicama. Ja se trudim da što više razgovaram sa ljudima, da ih slušam i da u skladu sa tim i djelujem. Takođe moje stranačke kolege svakodnevno razgovaraju sa građanima i ukazuju mi na to šta su njihovi problemi, brige, strahovi. Na bazi tih informacija timski kreiramo konkretne mjere i tada djelujem u Skupštini grada.
Za banjalučke odbornike iz vladajuće većine stambeno pitanje nije problem, jedan od njih je skoro kupio nekoliko stanova. Kakva je tvoja imovinska karta, konkretno nekretnine?
Odbornik sam vladajuće većine, ali nemam nekretnina. Politikom se ne bavim da bih kupovao stanove i bogatio se, već da bih nešto promijenio u društvu u kome živim. Ako tako doživite politiku onda je to najljepši posao na svijetu. Svojim radom i odlukama koje donosite vi rješavate probleme ljudima. Ne postoji nista materijalno što može da zamijeni zahvalnost ljudi kada im sistemski riješite neku muku.
Živim sa majkom i sestrom u porodičnoj kući u Vrbanji, koju su izgradili roditelji nakon ratnih dešavanja. Moja supruga je trenutno na farmaceutskim specijalističkim studijima u Njemačkoj. Uskoro ih završava i po povratku u Republiku Srpsku, zajednički život nastavljamo u Vrbanji.
Jedan si od rijetkih odbornika koji se odrekao skupštinskog paušala u korist Crvenog krsta i Fonda solidarnosti u doba ekspanzije pandemije virusa korona. Prema imovinskom kartonu na začelju si u Skupštini grada Banjaluka.
Nismo imali martovsku sjednicu i ja sam smatrao da je ljudski da pomognem ljudima kojima je pomoć neophodna. Uradio sam što sam mogao da pomognem. Nikad se ne ponovilo, ali uvijek bih uradio isto. Svi mi smo za vrijeme epidemije prošli kroz test ljudskosti i ja sam ponosan prije svega na svoje prijatelje iz gradskog odbora koji su svako na svoj način bili servis ljudima. Ta solidarnost koju smo pokazali u ovoj krizi treba da nam bude primjer kako zajedno možemo da riješimo i druge probleme.
Virus korona – od čega, za koga si najviše strahovao?
Najviše sam strahovao za majku. Ona je penzioner i spadala je u tu rizičnu grupu zbog godina. Sestra i ja smo se maksimalno trudili da poštujemo sve preporučene mjere zaštite da bi smanjili rizik od zaraze. I Bogu hvala, nije bilo problema! Nisu svi bili te sreće i ja želim da izjavim saučešće onima koji su u epidemiji izgubili bliske ljude, ali i da se zahvalim svima koji su ne obazirući se na rizik vrijedno radili i obezbjedili da grad i republika nastave da funkcionišu.
Hoćeš li biti na listi za naredne izbore?
U DNS-u čitav izborni proces smo prošli na jedan nov način. Na bazi informacija od građana sa kojima smo u kontaktu preko mjesnih odbora, Stručni timovi su definisali održive politike koje su u funkciji poboljšanja kvaliteta života u Banjoj Luci.
Mislim da je taj proces jako važan, vjerujem u sve što smo uradili i biću jedan od kandidata na listi DNS. U kampanji ću zajedno sa svojim kolegama tražiti podršku za realizaciju politika koje rješavaju konkretne probleme ljudi.
Šta bi da možeš sa “čarobnim štapom” promijenio u Banjaluci?
Ja ne vjerujem u čarobnjake, vjerujem samo u predan i pošten rad na rješavanju problema ljudi. Izuzimajući ekonomske probleme ljudi koji su uvećani nakon epidemije, smatram da su saobraćajne gužve u Banjoj Luci veliki problem. Ljudi gube vrijeme u kolonama umjesto da ga provode sa svojim porodicama, sa svojom djecom i prijateljima ili u učenju, usvajanju nekih novih znanja i vještina koje bi mogle da im pomognu da bolje žive od svog rada.
Gradska uprava je u proteklom periodu dosta uradila da se smanji gužva u saobraćaju, ali i dalje imamo taj problem, pogotovo u periodima kada građani idu na posao i kada se vraćaju sa posla. Kada bi postojao čarobni štap, ja bih ga iskoristio da ukinem gužve i ljudima obezbjedim više slobodnog vremena.
Ako ti se ukaže prilika šta ćeš da uradiš, a šta si uradio do sada?
Sva moja zalaganju u Skupštini grada bila su vezana za zahtjeve građana i odnosila su se na rješavanje putne infrastrukture, rasvjete, dječijih igrališta, ležećih policajaca.
Pokrenuli smo proces eksproprijacije zemljišta za desni krak ulice Novaka Pivaševića, sanirano je dječije igralište u Obilićevu, urađena je rasvjeta u Carigradskoj ulici, u toku je rješavanje problema parkinga u Krfskoj ulici u Obilićevu, u toku je asfaltno spajanje ulica Palih boraca i Vida Nježića u Adi i tako dalje. U ovom smislu ja ću nastaviti i dalje da se zalažem za rješavanje zahtjeva građana, što je DNS-ovo trajno opredijeljenje, ali ćemo kao gradski odbor uskoro prezentovati i prijedlog mjera za rješenje ekonomskih, obrazovnih, infrastrukturnih, kulturnih, sportskih, obrazovnih i zdravstvenih izazova pred kojima se kao Grad i ljudi nalazimo. Te mjere su zapravo politike DNS-a, a njihovo sprovođenje garantuje bolji život svih ljudi u Banjoj Luci.
