Desetomjesečna djevojčica sa šeširićem na glavi veselo se smješkala iz kolica, koja je u debelom hladu ljuljkala baka Savica, svjesna koliko je dobrih djela učinila njena kćerka Brankica Glamočić, koja je svu ljubav i pažnju kao hraniteljka posvetila toj bebi, ali i još 18 drugih mališana.
Kuća i dvorište Savičine kuće zrače toplinom, a upravo tu su pružili utočište djeci koja su igrom sudbine odvojena od roditelja. Malena djevojčica je jedno od troje djece koja su trenutno u hraniteljstvu bračnog para Glamočić, koji stanuje u Trnu, kod Laktaša.
Kada su prije 13 godina prvi put u medijima čuli za hraniteljstvo, bračni par Glamočić, koji nema biološku djecu, odlučio je da pruži dom nekome od njih.
“Kada smo se odlučili za dvoje djece, prošli smo obuku za hranitelje, ali smo imali imovinski problem jer smo mijenjali kuću – u tom periodu dobili smo nalog za deložaciju i morali smo se iseliti. Ponudili su nam da dođemo u ‘deza kuću’, koja je bila namjenski za to, a mi smo to prihvatili. Tada je u kući bilo dvoje djece, a nakon dva mjeseca došlo je još četvoro”, prisjeća se Brankica.
Susret sa dječakom kojeg je prvog uzela u hraniteljstvo, a koji i sada živi s njima, kako kaže, nikada neće zaboraviti.
“Kada me je prvi put vidio odmah mi je prišao sam i uzeo me za ruku. On je inače bio miran, i sada je takav, a ja se često sjetim tog susreta”, priča Brankica za.
Dječak je, uprkos poteškoćama u razvoju, danas vrlo dobar srednjoškolac, jer su mu ljubav i pažnja hranitelja, kao i podrška u školi, puno pomogli u razvoju.
Prema riječima ove plemenite hraniteljke, u jednom periodu u kući je bilo desetoro djece, a troje je nosilo pelene, međutim, ona i muž uspjeli su se brinuti o njima.
Kada su Glamočići odlučili da se presele kod Brankičine majke u Laktaše, troje djece bez razmišljanja prihvatilo je da ide s njima, jer su i ranije posjećivali baku.
“Majka mi je uz muža velika podrška, jer je svaki put bila tu za njih da ih pričuva ukoliko ja imam nešto obaviti, ali godine su učinile svoje”, rekla je Brankica.
Jedno od troje djece koja su tada boravila pod njihovim krovom danas je majka dvoje djece, a Brankica ne krije ponos zbog toga.
Prije nekoliko mjeseci njihovu kuću ispunio je gugut petomjesečne bebe izuzete iz porodice koja je hitno trebala hranitelja.
“Za svu djecu se vežemo, a najviše za te malene, privrženi smo jedni drugima i najteže je kada dođe trenutak odvajanja, kada oni idu na usvajanje ili u hraniteljstvo u druge porodice. Ponekad službe to onako urade na brzinu da bude manje bolno za dijete i nas, ali svjesni smo toga da je najteži momenat kad djeca odlaze”, kaže Brankica.
Ističe da su i oni razmišljali da nekog usvoje i sada bi sigurno to bila desetomjesečna beba, ali da im godine to ne dozvoljavaju.
“Ona je beba i treba mlađe ljude koji će brinuti o njoj, jer mi smo već u godinama. Kod nas ima svu ljubav i pažnju, ali hraniteljstvo nije rješenje i najbolje je da nađe trajno rješenje u mlađoj porodici, u kojoj će joj biti lijepo”, kaže Brankica.
Ističe da im je s manjom djecom lakše, iako imaju više obaveza, dok kod djece u tinejdžerskim godinama imaju više briga.
Djeca su uglavnom bila dobri đaci jer su Glamočići marljivo radili s nijima, podstičući ih da rade zadaću i uče lekcije, te dobro organizujući njihovo vrijeme.
Djeca su u kontaktu s biološkim porodicama, što posebno raduje hranitelje, ali i oni koji su otišli od njih redovno im se javljaju.
“Poručujem svima da uzmu neko dijete i tako usreće i sebe i njih. I mi bismo sigurno ranije uzeli dijete, ali nismo znali za to. Ima dosta djece koja jadno žive i treba im pomoć, a nema im ko to pružiti”, kaže Brankica.
Dok smo se opraštali, beba je mirno spavala pod budim okom bake Savice, koja ju je pomno posmatrala.
“Pogledajte je”, kaže baka, dok joj se oči pune suzama, te dodaje: “Ja nju toliko volim da ne znam šta ću ako nam je odvedu. Nadam se samo da će naći svoju sreću i biti zdrava i vesela.”
Izvor: Nezavisne
