Predstava „Gospodar muva“ koju su radili najmlađi glumci Gradskog pozorišta „Jazavac“, premijerno je prikazana prošle godine, a ove godine će otvoriti Sedmicu studija „Jazavac“.
Predstava igra večeras u 20 časova i njome će biti najavljena sedmica u kojoj će predstave izvoditi članovi studija.
– Svi se radujemo “Sedmici studija”, jer tih dana vlada jedna posebna atmosfera u „Jazavcu“. Predavači sa djecom rade vise od osam mjeseci na glumačkim zadacima. Pored časova glume, djeca imaju master časove iz raznih oblasti, kao što su tehnika glasa, pokret, animacija itd. Na prezentacijama ćete gledati izbor glumačkih vježbi i dvije premijerne predstave naših kolega Vladimira Đorđevića i Velimira Blanića – rekla je rediteljka predstave Belinda Božičković.
Grupa sa kojom je radila na ovoj predstavi članovi su studija oko sedam godina.
– I mene su iznenadili znanjem, trudom i angažovanošću. Bio mi je užitak raditi sa tako divnom djecom. Jako sam ponosna što su rasli uz studio i kada vidimo njihov napredak, kulturu i u kakve su divne mlade ljude izrasli, svi smo neizmjerno srećni. Jako su vrijedni, spremni za svaku probu i otvoreni za rad. Pravi mali profesionalci – rekla je ona.
Na predstavi su radili osam mjeseci. Sređivali tekst, prilagođavali ga svojim potrebama.
– Smatram da smo na kraju uradili pošten posao. Glumac i reditelj Slobodan Perišić je radio pokret. Prevod Tamara Jošić, koja je takođe ranije bila član Studija, dramatizaciju je radila Ivana Stjepanović, izbor muzike Bojan Stijak. Divne fotke su napravili Stefan Tomić i Aleksandar Čavić. Tako da su djeca imala jedan zaokružen projekat – objasnila je.
“Gospodar muva”, klasični roman britanskog nobelovca Vilijema Goldinga govori o grupi engleskih učenika koji poslije avionske nesreće završavaju na pustom ostrvu. Ova strašna priča je aktuelna i danas kao i kada je prvi put objavljena 1954.
U neočekivanim okolnostima, dječaci u početku uživaju blagodeti potpune slobode, ali s vremenom odbacuju tanki oklop civilizacije, dijele se u zaraćene grupe i pretvaraju rajsko ostrvo u noćnu moru panike i smrti.
Tokom rada na komadu, trudili smo se da razumiju i shvate značaj mladalačke okrutnosti, ali i da budu svjesni svoje snage i da treba da teže tome da budu što bolji ljudi. Tekst govori o zlu koje se nalazi u ljudima, pa i u maloj djeci, za koju smatramo da ne mogu biti okrutna. Zlo je u svima nama, ali se moramo boriti protiv njega i ne dati mu da nas savlada. Ako se mladi osvijeste na vrijeme, možda se možemo nadati boljem sutra. Velika je to tema, ali se nadam da smo uspjeli odgovoriti na zadatak – naglasila je rediteljka.
Kako kaže, mladi glumci su dobili velike zadatke i opravdali očekivanja.
– Prošli su kroz ozbiljan, studiozan proces i mislim da su dosta novog naučili. U predstavi ima mnogo masovnih scena, koje su nekada teške za igru i profesionalnim glumcima, a oni su ih odlično savladali – dodaje, te kaže da je veoma bitno poslušati šta ova djeca imaju da kažu.
– Značajno je slušati djecu, koja sa scene govore bitne stvari koje se tiču njihove generacije. Djeca su sve okrutnija jedna prema drugima. Čini mi se da nam jako nedostaje emaptija. Postali smo hladni i otuđeni. Današnji klinci se druže preko Fejsbuka, Instagrama, Tik Toka, nema prave iskrene komunikacije. A gdje nema iskrene komunikacije, nema ni ljubavi, gdje nema ljubavi, ima mjesta za zlo. Bilo bi značajno za djecu da što češće igraju ovu predstavu i da njihovi vršnjaci dođu i pogledaju. Situacije iz predstave su skoro svakodnevne situacije koje viđamo na dječijim igralištima, u školskim dvorištima. Dijele se u klanove, u grupe, provociraju slabije, iz želje da budu dominantni. Bilo bi divno kada bi djeca shvatila da je ipak najdivnije biti dio grupe, a ne truditi se da budeš vođa – naglašava ona.
UČE DJECU SAOSJEĆAJNOSTI
Obozavam raditi sa mladima i jako sam zahvalna Dragani Marić i Ljubiši Savanoviću što su mi pružili priliku da otkrijem i tu ljubav. Već sedam godina radim kao predavač u studiju i svjedok sam upravo toga koliko brzo se generacije mijenjaju. Trudimo se na časovima da, između ostalog, osvijestimo kod djece saosjećajnost jednih prema drugima. Gluma zahtijeva povjerenje u partnera sa kojim igrate, samim tim djeca već na prvim časovima uče da jedni bez drugih ne mogu. To su čari časova, nekako povežu djecu i većina njih se počne družiti privatno, mimo časova. Smatram da upravo ovakvim predstavama, u kojima igraju mladi, imamo priliku da njihove vršnjake zainteresujemo za pozorište.
Izvor: Srpskainfo
