Ni kiša, ni vjetar, a ni tlo koje se treslo pod Kastelom nisu uspjeli da ometu publiku u naumu da finalno veče učini tradicionalno najvatrenijom noći Demofesta. Po otvaranju kapija u 20 časova, izvjesno je bilo da će Banjalučani preplaviti tvrđavu, ali malo ko je mogao naslutiti spektakl koji će uslijediti.
I baš kao što je tradicija da finale gori, običaj je i da finalisti rasture. Treće večeri XI Demofesta, na binu je stalo 13 demo bendova, koji su svježim zvukom i smjelim nastupima zasigurno odgovorili na pitanje „šta ćemo mi u finalu?“. Ipak, samo je jedan broj 1. Odlukom stručnog žirija, titula prvaka banjalučkog Demofesta je pripala bendu koji se u polufinale plasirao direktno kao pobjednik beogradskog Bunt Rok festivala.
Sergio Lounge, alter-ego beogradskog autora i muzičara Srđana Popova, prvi je u mnogo čemu na regionalnoj sceni. Osim jedinstvene pojave koja „radi“ na prvi pogled i prvo slušanje, najočigledniji iskorak od norme je velika šarena tastatura, koju je Popov programirao tako da mu služi kao pravi muzički instrument.
Mjesto drugoplasiranog benda, takođe, putuje za Beograd, ali u ruke četvorke VinTriste, čiji zvuk bi se mogao sumirati u tri slova „m“ – minimalno, melanholično, melodično. Treća nagrada XI Demofesta je pripala sastavu Fire in Cairo, čiji vatreni alternativni zvuk ne stiže baš iz Kaira, no iz Zagreba.
Ali, demofestovskoj tradiciji afirmisanja nekih novih klinaca tu nije kraj. Jovanu Đukiću iz Aleje velikana je uručena nagrada „Plavi bas“ za najboljeg basistu festivala, dok je Pavle Popov iz sastava Sergio Lounge trijumfovao kao najbolji gitarista, čineći tako pobjednički bend apsolutnim prvakom. Za kidanje žica, Popovu je niko drugi do Nikola Pejaković Kolja uručio dar prijatelja festivala – Jack Daniel's gitaru. Posebna novčana nagrada je uručena i udruženju građana iz Zaječara, okupljenih pod nazivom GMO, koji je svoju svirku na Demofestu posvetio članu grupe koji boluje od cerebralne paralize.
Uz uručenje nagrada, koje je ispratila kiša konfeta, treće veče festivala je obilježio i nastup šabačkog Slonza, koji se, kao prošlogodišnji pobjednik, vratio tamo odakle je sve i počelo.
Čim je sa bine zatreperio prvi rif, bilo je jasno zašto je baš Nikola Mijailović prošle godine kući otišao kao najbolji gitarista festivala. Kako i dolikuje, Slonz je banjalučkoj publici predstavio album prvenac „Lepota u glavi“, ali i stvari koje nisu našle svoje mjesto na njemu, ali kojima je, svakako, mjesto bilo na bini Demofesta.
Ali, šou je ukrao čovjek koji i u svojoj 55 godini zna i kako se roka, i kako se rola. A nije propustio ni da hiljadama okupljenih skrene pažnju da se neki rokenrol red mora znati – il’ si bos, il’ si hadžija. Kiša je lila nad tvrđavom, ali malo koga je to spriječilo da iz petnih žila zapjeva sve hitove Zabranjenog pušenja. Bogati kulturno-umjetnički program dr Neleta Karajlića i njegovog Osiromašenog uranijuma obogaćen je nastupom četiri djevojke iz publike, a kompletiran izlaskom Banjalučanina koji je i sam godinama bio jedan od članova No Smoking Orchestra.
Uveliko u formi, Banjaluka je na nogama pozdravila i vanvremenski pank Goblina, koji su od prve numere „Deca iz komšiluka“ pa sve do „Ima nas“ dominirali scenom. U duhu cijele večeri, i Branko Golubović Golub je ispoštovao svoju tradiciju te „u magnovenju“ skinuo majicu i ostao ogoljen pred publikom do kraja večeri. Šutke, žestina i sveopšte ludilo u masi – nastup Goblina je bio sve ono što se od njih i očekuje. Ali, naročit utisak u grlu je ostavila i Golubova poruka za sve nas.
„Nemojte da postanete mediokriteti, budite roba sa greškom.“
Šta će pobjednici postati i šta će XI Demofest novo donijeti, saznaćemo dogodine. Do tada, preostaje nam samo da sumiramo utiske i cupkamo sve do narednog ljeta, kada ćemo na Kastelu po dvanaesti put svjedočiti najvećem festivalu demo bendova u jugoistočnoj Evropi. XI Demofest se održao pod pokroviteljstvom Banjalučke pivare i kompanije Huawei te uz podršku Kancelarije specijalnog predstavnika EU u BiH, ali i brojnih medijskih prijatelja.
