Da li su djeca u osnovnim školama bezbjedna u školskim dvorištima, ali i posebno u samim školskim zgradama, pitanje je koje muči mnoge roditelje. Nažalost, odgovor na ovo pitanje ne može se dati generalno, već sve varira od škole do škole.
Vijest da će se u OŠ „Petar Petrović NJegoš“ uvesti video-nadzor (za šta svaki učenik plaća 5 KM), zacijelo je obradovala mnoge roditelje, koji strahuju za svoju djecu, ali ostaje znak pitanja, da li je to dovoljno, ako drugi mehanizmi nisu regulisani kako treba.
Tinjaju tu dva pitanja- bezbjednost djece u školskom dvorištu, gdje je često istovremeno i parking za automobile i dječja staza, ali i ono važnije, činjenica da je u mnogim školama jedina brana između ulaska potencijalnog nasilnika u školu i djece- samo dežurni učenik. Da li je zapravo normalno da iza tankog stakla sjedi djevojčica od 13 ili 14 godina, koja otvara vrata onome ko dolazi u školsku zgradu, a da to u isto vrijeme može biti naoružani pojedinac, pedofil, ili bilo ko drugi. A tako je u mnogim školama, pa i u „Kovačiću“, gdje u tzv. starijoj smjeni dežuraju učenici, od kojih najstariji idu u deveti razred.
Ideja o školskom policajcu bila je sprovedena u djelo, ali svjedoci smo da toga više nema, pa roditelji s pravom postavljaju pitanje, šta bi zapravo moglo spriječiti nasilnika da, nakon što se obračuna sa dežurnim učenikom, uđe gdje god želi i učini što mu je na umu. Obaveze dežurnog učenika su poput onih „sekjuritija“.
Evo još jednog od primjera, sa nekim od pravila, koja se mogu naći u pravilniku OŠ „Jovan Dučić“ u Zalužanima: Dužnosti i obaveze dežurnih učenika (u skladu sa pravilnikom o kućnom redu škole):
- Dežurni učenici dolaze u školu pola sata prije početka nastave. Za učenike prve smjene dežurstvo počinje u 7.00 i traje do 13.00 časova.
- Zabranjeno je napuštanje mjesta dežurstva kao i okupljanje drugih učenika na tom mjestu.
Dežurni učenici su dužni:
- evidentirati dežurne nastavnike;
- na glavnom ulazu legitimisati stranke/roditelje koji ulaze u školu i evidentirati ih u svesku dežurstva (ime i prezime, broj lične karte);
- sprovesti stranku/roditelja do prostorije za roditelje u kojoj stranka/roditelj može da sačeka nastavnika (kretanje po zgradi nije dozvoljeno);
- zatražiti pomoć dežurnog nastavnika, pedagoga ili direktora ukoliko sam ne može riješiti neki problem ili udaljiti nepoznatu osobu koja narušava red u Školi ili ispred Škole. Ukoliko dežurni učenik ne izvršava navedene obaveze, dežurni nastavnik ga može zamijeniti drugim učenikom iz istog ili drugog odjeljenja.
Nije li ovo previše obaveza za jedno maloljetno dijete i previše opasno? Opis poslova koje on ima taj dan, možda bi bio previše stresan i opasan, čak i za odraslu osobu, zaposlenu u nekoj od zaštitarskih firmi.
Može se kad se hoće: OŠ „Jovan Cvijić“ pozitivan primjer
Srećom, ima i pozitivnih primjera, pa smo tako u razgovoru sa direktoricom OŠ „Jovan Cvijić“ Milom Čudić Nikić saznali da u ovoj ustanovi već četiri godine ne dežuraju učenici. Taj posao radi osoba zadužena za kontrolu ulaska u školu i niko ne može ući u školu da se ne identifikuje i kaže razlog dolaska. Tek tada, može dalje. Ni u školsko dvorište, gdje se nalazi i parking automobilom ne može da uđe ko to želi, već samo osobe ovlaštene za to.Zaista, u ovoj školi i unutrašnjost i dvorište su pored ovih mjera, pokriveni video- nadzorom, pa se može reći da roditelji mogu biti mirni kada djecu odvedu u školu. I u školi „Petar Petrović Njegoš“ postavljen je video-nadzor, a kako kaže direktorica Đorđa Grajić, mada nema zvanično zaposlene osobe, koja bi kontrolisala ulaske u školu, za to je uvijek zadužen neko od osoblja. Ovo, međutim, opet nije sistemski riješen problem, jer ne postoji osoba kojoj je samo to posao, a i dalje dežurnog učenika od opasnosti dijele samo otključana ulazna školska vrata.
Pored ovih svijetlih primjera, kao što se vidi, neke škole imaju drugačiji sistem, kojim roditelji svakako ne mogu biti zadovoljni, niti opušteni, pa se postavlja pitanje trebaju li o tome odlučivati pojedinačno direktori, počesto bez budžeta za ove aktivnosti, ili se stvari moraju riješiti sistemski, prije izbijanja neke tragedije ili opasnosti za naše osnovce.
Izvor Autor: Milorad Labus
