Banjalučanin Robert Dacešin posjetio je nekada najopasnije mjesto na svijetu, Černobil, u kojem se se prijee tridesetak godina, kada Robert nije bio ni rođen, desila najveća nuklearna katastrofa u istoriji čovječanstva.
Dok je obilazio razrušene i napuštene kuće sa još uvijek rasutim igračkama i dječijim cipelama po podu, osjetio je, kaže , neopisivu tugu i jezu, a ovo putovanje mu se urezalo u sjećanje za cijeli život.
Pored gotovo 40 destinacija koje koje je posjetio, Černobil ga je najviše iznenadio.
– Gdje još na svijetu možete da stojite na glavnom trgu i da nigdje nema nikoga. Gdje još možete da potpuno slobodno uđete u bilo koju kuću, a da vam niko ništa ne kaže. Černobil nije za svakoga. Jeziv je baš. Na momente vas mnogo i rastuži – priča Robert za „EuroBlic“.
Kada je saznao da ću tokom posjete Kijevu biti na samo 130 kilometara od ovog mjesta Robert je odlučio da mora da ga posjeti.
– Ne znam nikoga ko je bio u Černobilu. Idem u mjesto gdje još skoro niko nije bio. Znao sam da ću da se iznenadim šta god da vidim. Da će to biti jedno totalno drugačije putovanje. Kao što je i bilo – prisjeća se Robert priprema za ovo putovanje života.
Postoje dve ture za Černobil jednodnevne i dvodnevne i ne možete sami da odete nego sa nekom od agencija.
– Agencija sa kojom sam išao jednodnevnu turu naplaćuje oko 80 dolara sa osiguranjem. Kada rezervišete putovanje, šalju vam mejl u kome vam savjetuju majice dugih rukava, hlače, kao i dublje cipele. Obavezan je i pasoš – kaže Robert.
On kaže da je mjesto od čijeg pomena samog imena, još uvijek zaziru ljudi širom svijeta, danas u suštini sigurno. Ono što se malo zna je da i dan danas neki ljudi žive ovde.
Izvor: EuroBlic
