Pravni stučnjaci Anto Nobilo iz Hrvatske, Zora Dobričanin Nikodinović iz Srbije, te Duško Tomić i Ifet Feraget iz BiH su pravi advokatski drim tim koje je angažovao Davor Dragičević, otac ubijenog Davida.
Oni su u svojim zemljama, ali i regionu, poznati po velikim sudskim procesima. Za njih i struka i javnost ima samo riječi hvale. U vezi sa slučajem “Dragičevića” advokati ističu da samo žele da dođu do istine.
ANTE NOBILO
Svakako najpoznatiji među njima je Nobilo, koji je svoju bogatu pravosudnu karijeru započeo kao mladi tužilac u procesu protiv bivšeg političara i ministra NDH, Andrije Artukovića za ratne zločine u Drugom svjetskom ratu. Artuković je osuđen za ubistvo 450 žena i djece automatskim oružjem 1941, ubistvo kompletne srpske populacije Vrginmosta iste godine, kao i za gaženje tenkovima nekoliko stotina zatvorenika kod Samobora 1943. godine.
U ratu, bio je tužilac u postupcima protiv Željka Ražnatovića Arkana i Gorana Hadžića. Kao advokat, proslavio se kao zastupnik žrtava u ratnoj Hrvatskoj koje je branio besplatno, a zastupao je i preživjelu djecu Mihajla Zeca, zagrebačkog Srbina kojeg su zajedno s suprugom Marijom i ćerkom Aleksandrom ubili pripadnici zloglasne Merčepove bande na Sljemenu 1991. godine. Manje je poznato da je on kao mladi tužilac pokrenuo istragu u ubistvu porotice Zec, što mu pojedini moćnici u Hrvatskoj nisu zaboravili. Zahvaljujući Nobilu, Gorana i Dušan Zec su od hrvatske države dobili izvinjenje i novčanu odštetu.
Neki od njegovih klijenata su bili Miroslav Kutle, Ena Begović, Hrvoje Petrač, Damir Polančec, Josip Perković, i drugi. U Hagu je branio i Tihomira Blaškića, načelnika HVO štaba u Mostaru.
Mediji i kolege ga opisuju kao nepokolebljivog i odlučnog u namjeri da na svaki mogući način odbrani interese svog klijenta, u tome mu svakako pomaže činjenica da je bio jugoslovenski prvak u tekvandou, evropski šampion i vice prvak svijeta u ovoj borilačkoj vještini.
IFET FERAGET
Advokat koji je svoju karijeru započeo u rodnoj Banjaluci, a na Pravnom fakultetu bio je jedan od najboljih studenata. Iz bezbjednosnih razloga početkom rata napušta Banjaluku i seli u Sarajevo.
Široj javnosti u BiH postao je poznat u predmetu Dženana Memića, mladog Sarajlije navodno stradalog u saobraćajnoj nesreći, a čiji je otac Muriz Memić od početka tvrdio da se radi o namještenom ubistvu. Feraget, koji je predmet preuzeo da radi besplatno, je nakon dvoipogodišnjeg procesa uspio prvostepenom presudom dokazati da je saobraćajna nesreća namještena, i da Romi optuženi da su upravljali automobilom nisu krivi.
On je javnost upoznao sa čitavim nizom nelogičnosti i čudnih okolnosti u vezi s Dženanovom smrti, počevši od toga da je sam uviđaj obavljen s čitavim nizom propusta, što je kasnije priznato i od strane zvaničnih institucija. Javno je i pred kamerama optužio Kantonalno tužilaštvo da je skrivalo dokaze tokom sudskog postupka, i tvrdi da će u sudskim procesima protiv tužilaca koji su podigli optužnicu dokazati postojanje pravosudne mafije i spregu pravosuđa s kiminalom.
Feraget je poznat i po brojnim drugim visokoprofilnim sudskim procesima, u kojima je bio advokat visokorangiranih funkcionera i pojedinaca iz kriminalnog miljea. Među branjenicima su mu i Esed Džananović, visoki funkcioner u Elektroprivredi BiH, ali i Zijad Turković. Trenutno pred Kantonalnim sudom u Sarajevu brani Aliju Delimustafića, bivšeg ministra unutrašnjih poslova BiH.
ZORA DOBRIČANIN-NIKODINOVIĆ
Za nju, kolege novinari iz Srbije koji prate pravosuđe, kažu da je trenutno najbolji krivičar u toj zemlji. Nije se ustručavala da prihvati najteže i najkomplikovanije predmete, a često je uspjevala da sruši optužnice.
Uvijek je bila među najglasnijima kada je u pitanju zaštita advokatske profesije, a zalagala se za pravdu za nerazjašnjeno ubistvo njenog kolege advokata Dragoslava Ognjanovića u julu u Beogradu.
Prihvatala se i najkomplikovanijih predmeta u kojima su optuženi bili pripadnici kriminalnog miljea, a bila je aktivna u predmetima za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije. U slučaju Brisa Tatona, branila je Ivana Grkovića, jednog od okrivljenih za njegovo ubistvo. Branila je i Dušana Rankovića, osumnjičenog za učešće u tuči i ubistvo američkog turiste na grčkom ostrvu Zakintosu, a bila je učesnik u gotovo svim procesima u kojima je bio uključen Milorad Ulemek Legija. Kada su je srbijanski novinari pitali zašto se prihvata tog teškog, nepopularnog, pa i opasnog posla, ovako je odgovorila:
“Onaj ko uđe u advokaturu, posebno u krivičnu, da bi se obogatio ili se proslavio, mislim da automatski greši. Ja to volim i sve radim iz tri tačke – iz glave, srca i stomaka! Novac, slava… to me nikad nije zanimalo, ali to nekako dođe kao nagrada za uložen trud. Meni uvek najviše znači oslobađajuća presuda ili ukidanje pritvora. Te trenutke nikada ne bih menjala ni za kakve pare”.
DUŠKO TOMIĆ
Duško Tomić, bijeljinski advokat, tokom protekle dvije decenije hvaljen i kuđen, potvrđivan i osporavan, najčešće u zavisnosti od odnosa građana prema klijentima koje je zastupao.
Među njima su Milovan Cicko Bjelica, Momčilo Mandić, Dragan Spasojević iz Zvornika, i brojni drugi. Bio je i dovođen u vezu s odbranom Radovana Karadžića, od koje na kraju nije bilo ništa.
Javnosti je poznat i kao advokat Slobodana Pavlovića u slučaju Pavlović banke, a u sporu je bio i s Miloradom Dodikom, predsjednikom RS, kojeg je prozivao za privredni kriminal i kupovinu vile na Dedinju u Beogradu. Zastupao je i Dejana Spasojevića u sporu s Draganom Lukačem, ministrom unutrašnjih poslova RS, oko tuče u Banjaluci. Kao advokat Davora Dragičevića javnost je senzibilirana jer je i sam izgubio kćerku pod nerazjašnjenim okolnostima, a istraga još nije okončana.
Izvor: Nezavisne
