Ako znamo proizvoditi obuću za ugledne kuće sa Zapada, ne vidimo razlog da je ne počnemo praviti i za sebe, a zatim je ponuditi i stranom tržištu. Smatraju to u Fabrici obuće “Bema” iz Banjaluke, privrednom gigantu koji je nastao na temeljima nekadašnje “Bosne”, a koja danas u pogonima u Banjaluci i Mrkonjić Gradu zapošljava 1.250 radnika, uglavnom žena. U pitanju je jedna od rijetkih fabrika koja je, pored poslova za strane kupce, uspjela da razvije i liniju vlastitih proizvoda, koji se mogu kupiti u njihove dvije trgovine, a osnovna razlika u odnosu na uvoznu obuću je ta što je cijena manja, a kvalitet u najmanju ruku isti.
Međutim, prema riječima Marinka Umičevića, tehničkog direktora preduzeća, imati vlastiti proizvod nije nimalo lako, jer da bi se pravila domaća obuća, mora se imati novac koji je potrebno uložiti u to. “Primjera radi, mi napravimo sandale za ljeto, a ono bude kišno. Ta sandala ostaje. Tako isto napravimo i cipele za zimu, a snijega i padavina ne bude. Država bi ovu priču trebalo da podrži na način da preko IRB-a plasira kredite s kamatom od dva odsto i grejs periodom od najmanje pola godine, jer novac mora da se uloži u kalupe, u repromaterijal, noževe i slično”, kaže on. Inače, poslovni rezultati ostvareni u dosadašnjem dijelu godine daju za pravo Upravi da očekuje jednu od najuspješnijih od osnivanja, jer prvi put, zahvaljujući novim kupcima i klijentima, nije bilo prekida proizvodnje.
Najveći partneri su inače “Riko sport” iz Italije, za kojeg se radi 1.750 pari obuće dnevno, zatim “Paul Green”, “Fidelio”, te njemačke firme “Lowa” i “Ara”. Ovoj fabrici, kao uostalom i svim drugim u RS, nedostaje kvalifikovane radne snage pa se puno novca ulaže u prekvalifikaciju, dokvalifikaciju i obuku radnika, koji nakon što se obuče, uglavnom idu u inostranstvo. “Zanat obućara gotovo da i ne postoji. Postoje kožari, tekstilci i galanteristi, ali to nema puno veze s obućom. Tražimo da se uvede zanimanje obućara, koje bi trajalo četiri godine. Mi smo taoci direktora škola. Imaju nastavnike za tekstil i kožu, a za obućare trebaju novi nastavnici i novi predmeti, a oni ne žele da se zamjere profesorima, dok za nove nema novca. Nemamo razumijevanja ni od strane Ministarstva, koje vodi svoju politiku i to ga ne zanima, i ovdje Vlada RS mora da reaguje”, kaže Umičević.
Pored ovog, veliki problem koji opterećuje poslovanje “Beme” je i kurs marke, koji je godinama isti, brojne dažbine i carine na repromaterijal, te troškovi za bolovanje radnika, koji su ogromni. “Ako bi država ukinula pojedine poreze i namete, plate bi se mogle povećati 30 do 40 odsto. Preko većih plata veća je i kupovna moć, a sami tim i punjenje budžeta grada, kroz povrat od PDV-a. Vlada mora da nas oslobodi i poreza na platu. Bolje je da tih 10 odsto koje dajemo njima, damo radnicima”, kaže Umičević.
U budućem periodu planira se uvođenje druge smjene u oba pogona, a što bi značilo i minimalno novih 500 radnih mjesta. Ipak, kako kažu, to je nešto što ne bi sami mogli realizovati pa očekuju i pomoć nadležnih. U planu je i otvaranje još jedne trgovine u centru Banjaluke. “Bema” je inače poznata po tome što ne bježi od društvene odgovornosti i odaziva se na brojne apele sportskih društava i ostalih udruženja. Glavni su sponzori Košarkaškog kluba invalida Vrbas te rukometnog i košarkaškog kluba Borac. Zidovi uprave se gotovo ne vide od brojnih zahvalnica, plaketa i priznanja, što potvrđuje gorenavedeno, a na šta su u ovom kolektivu posebno ponosni. Pažnja se posvećuje i radnicima pa su tako, pored toplog obroka i prevoza, ove godine kupljena 432 kompleta za djecu radnika.
Izvor: Nezavisne
