ŽIVOT JE MASKENBAL, priča je o dječaku sa malim izgledima da preživi djetinjstvo. Pripovijest o „radniku-pjesniku“, mladom mašinbravaru, koji piše pjesme, krijući se po ćoškovima naftne rafinerije, a koji će se za vrlo kratko vrijeme nametnuti kao vrlo važna figura književnog i ukupnog javnog života Sarajeva i BiH početkom šesdesetih prošlog vijeka. Ovo je film o čovjeku koji je opismenio popularnu muziku, a kao zaslugu za to, umjesto unosnih tantijema za bezvremenske hitove, zalijepljena mu je etiketa: „estradni pjesnik”.
Drama o čovjeku, nekadašnjem simbolu Sarajeva, koji će ovaj grad napustiti, nečujno, 1992. godine. A u Novom Sadu će sam sebi prišiti novu etiketu: „pjesnik – izmaglica“. Ne izbjeglica, već izmaglica. Napisaće ponovo, po sjećanju većinu svojih djela: zbirke pjesama, romane, dramske komade.
Kako je i zašto Duško Trifunović bio i ostao više poznat, nego čitan? Zašto je pjesnik, ovjenčan najznačajnijim pjesničkim nagradama, antologizovan, verifikovan od ozbiljne književne kritike, u akademskim krugovima i dalje uladičen među estradne pjesnike?
U filmu učestvuju pisci: Pero Zubac, Rajko Petrov Nogo, Izet Sarajlić, Muharem Bazdulj; muzičari: Goran Bregović, Gabor Lendžel, Željko Bebek, Sead Memić – Vajta; akademik, Zoran Paunović koji su o Trifunoviću rekli da je sa njegovim odlaskom završen čitava jedna epoha. Bio je prvi koji je pokazao da popularna muzika u sebe može da primi ozbiljnu poeziju. Znao je da ono što narod nosi u svom genu, pretoči u akedkvatne stihove koji su, u velikom broju, ušli u svakodnevni govor, te ih ljudi izgovaraju kao narodne mudrosti, ne znajući im autora.
Trajanje: 88 minuta
Film realizovali:
reditelj Branko Lazić, scenarista Saša Berendika, savjetnik na projektu Tatjana Marjanović, direktor fotografije Ljubomir Tešinić, montažer Vedran Marić, snimatelj Dejan Račić, majstor svjetla Dragan Talić, majstor tona Vladimir Vladetić i producent Saša Đorđević.
