Okružni sud u Banjaluci odbacio je sporazum o priznanju krivice kojim je bilo predviđeno da Vinko Đuragić, bivši član Uprave i izvršni direktor “Elektroprenosa BiH”, Dalibor Simić i Želimir Rokvić budu osuđeni na ukupno 27 mjeseci jer su tražili novac za zaposlenje u “Elektroprenosu”.
Tim sporazuimom Đuragiću je bila je predviđena kazna od 10 mjeseci, a Simiću, monteru u toj kompaniji osam mjeseci zatvora, dok je Rokviću, koji je bio zaposlen u Gradskoj upravi Banjaluka, bilo je predviđeno devet mjeseci zatvora.
Naime, nakon što su sporazumno priznali krivicu, ocijenjeno je da su optuženima predviđene kazne neadekvatne.
Sudija Blagoja Dragosavljević obrazlažući odluku pojasnio je da se predloženim kaznama ne bi mogla postići svrha kažnjavanja.
Smatra da bi kazne mogli platiti i taj iznos bi bio blizu onoga koji je tražen od oštećenog, međutim, takve kazne ne bi mogle uticati da se ne čine krivična djela.
Nastavak suđenja dogovoren je za 9. mart.
Kako je ranije navela tužilac Sanja Tadić – Stojisavljević, prilikom pregovora o zaključenju sporazuma i visini predviđenih kazni Tužilaštvo je imalo u vidu zakonske odredbe te činjenicu da su optuženi priznali djelo.
“Sarađivali su sa istražiocima i bez toga teško bi bilo rasvjetljavanje ovog slučaja. Takođe, nije pričinjena šteta, a optuženi nisu osuđivani”, rekla je tužilac.
Kada je u pitanju Simić u njegovom slučaju je cijenjeno i to da ima bolesno dijete, a nakon svega je dao otkaz u “Elektroprenosu” i “zbog stida”, otišao u Njemačku.
Optuženi su uhapšeni u akciji “Napon” u februaru 2021. godine.
Prema optužnici Đuragić, Simić i Rokvić su krivično djelo trgovina uticajem počinili nakon što je “Elektroprenos BiH” 12. oktobra 2020. godine objavio konkurs za zasnivanje radnog odnosa za više radnika.
Navodi se da se Đuragić nakon toga, kao službeno lice, krajem oktobra 2020. godine sastao sa Rokvićem preko kojeg je za sebe zahtjevao nagradu da bi korištenje svog službenog položaja posredovao u zapošljavanju kandidata.
Kako se navodi, Rokviću je predao spisak sa imenima i prezimenima i brojevima telefona svih prijavljenih kandidata i podacima o radnim mjestima na koja su konkurisali, zahtijevajući za sebe 10.000 KM za kandidate sa visokom stručnom spremom i 8.000 KM za kandidate sa srednjom stručnom spremom.
Rokvićev zadatak je bio da kontaktira kandidate i pronađe one koji su voljni da plate kako bi ih Đuragić svojim uticajem “pogurao” da prođu na konkursu.
Rokvić je spisak predao Simiću, takođe kako bi ostvario kontakt s kandidatima i od njih zahtjevao novac za posredovanje u zapošljavanju.
Rokvić i Simić su podigli cifru na 13.000 KM i 15.000 KM, u zavisnosti od stručne spreme kandidata.
Nabavili su mobilne telefone i pozvali Sašu R. sa spiska.
Simić je pozvao kandidata i zahtjevao 15.000 KM, kako bi posredovao da odgovorni u “Elektroprenosu BiH” donesu povoljnu odluku.
Kada je pristao, pozvao ga je Rokvić i naglasio mu da sve treba biti diskretno.
Dodaje se da su se sastali u tržnom centru u Banjaluci 18. decembra i Rokvić je tada predočio kandidatu da je zaposlen u Gradskoj upravi Grada Banjaluka, navodeći da ima kontakte sa trojicom odgovornih osoba u “Elektroprenosu BiH” i tražio je 15.000 KM kako bi kod tih ljudi posredovao u njegovom zapošljavanju.
Pojasnio je da bi novac predao tim ljudima, a da bi on za tu uslugu bio “nagrađen”.
Prema optužnici kandidat je novac trebao predati Rokviću nakon što bude primljen u radni odnos.
Kandidat je slučaj prijavio policiji prije predaje novca.
Priznali da su tražili novac za zapošljavanje u “Elektroprenosu”
Izvor: Nezavisne
