Poruka mladima: Čitajte, učite, pokažite razumijevanje, a ne osudu onoga ko nije kao vi, mislite i slobodno i jasno govorite ono što mislite, ali tako da to što kažete donese i stvori dobro, a ne zlo!
“Moje najvažnije pedagoško uvjerenje bez kojeg nema uspješnog niti jednog časa jesu dvije ljubavi i dvije slobode: ljubav prema predmetu koji predajete i ljubav prema djeci s jedne, i sloboda da se samostalno misli i govori sve ono što se misli sa druge strane. Samo onaj ko istinski voli ono što radi može i onima oko sebe da prenese tu ljubav, samo nosilac vatre može dati iskru koja će i u drugome zapaliti tu istu vatru”, kaže profesorica srpskoj jezika i književnosti Branka Ljubojević koja radi u Gimnaziji u Banjaluci i koja je ušla u izbor najinovativnijih nastavnika u BiH.
Branka Ljuboljević za portal BUKA je govorila o nastavničkoj profesiji, principima kojima se vodi u radu, mladima, kao i drugim temama.
Branka, ušla si u izbor najinovativnijih nastavnika u BiH, koji su neki prvi utisci ovog izbora?
Iskreno, veoma sam srećna zbog toga. Ne znam da li sam očekivala ili ne. Neskromno je reći da jesam, a opet, s druge strane, vjerujem da svi koji se prijave vjeruju da imaju bar neke od potrebnih kriterijuma za plasman ako ne u prvih 10, a ono bar u neku gornju polovinu. Nažalost, ovo takmičenje koje organizuje Step by Step nije naročito prepoznato u mojoj sredini tako da nema neke velike vijesti, ali sam svoju radost podijelila sa onima koji su jednako kao i ja zaslužni za plasman – svojim učenicima, zahvalila im se na sjajnim radovima kojima su na izuzetan način predstavili i realizovali ono što je bila moja ideja. I rade to svakog dana! I ne samo ovi sada, već svi koji su bili moji đaci još od davne 2001. godine.
Na čemu se zasniva tvoj nastavnički rad, kojim principima se vodiš?
Ovo je bilo jedno od pitanja u samoj aplikaciji, pa ću ponoviti svoj odgovor: Moje najvažnije pedagoško uvjerenje bez kojeg nema uspješnog niti jednog časa jesu dvije ljubavi i dvije slobode: ljubav prema predmetu koji predajete i ljubav prema djeci s jedne, i sloboda da se samostalno misli i govori sve ono što se misli sa druge strane. Samo onaj ko istinski voli ono što radi može i onima oko sebe da prenese tu ljubav, samo nosilac vatre može dati iskru koja će i u drugome zapaliti tu istu vatru. S druge strane, ako ne volite mlade ljude, tačnije ako ne vjerujete u njih i u njihovoj radoznalosti, razigranosti i originalnosti ne vidite izazov, mučićete se međusobno i posao prosvjetnog radnika nije za vas. Sloboda misli i sloboda izražavanja nužni su uslovi kvalitetne analize književnog teksta, ali i stvaranja samosvjesnog i slobodnog čovjeka.
Drugo važno pedagoško načelo kojeg se pridržavam kako u redovnoj nastavi, tako i u radu sekcije jeste samostalnost u promišljanju, kritičko razmišljanje, povezivanje i kreativnost. Na časovima književnosti ne koristimo interpretacije, već pametne glave i pročitan književni tekst. Na časovima gramatike ne zanimaju nas definicije već problemske situacije. Od svega što usvojimo treba da stvorimo novu vrijednost, nešto samo naše i originalno. Kada naučimo da umjetničko djelo nastaje tek u procesu recepcije, da gramatika nije tu da bi nas mučila već da bi nam pomogla u ispravnom i dubinskom razumijevanju i kreiranju jezičkih konstrukcija, znamo da smo stvorili temelj na koji možemo da gradimo i nadograđujemo kuće svih vrsta i težina.
Kada naučimo da nema jednog i tačnog i netačnog tumačenja književnog teksta, već da je svako tumačenje koje je potkrijepljeno tekstom i logički povezano dobro, spremni smo da se suočimo sa svakim tekstom i svim situacijama.
Kada shavatimo da bez uspješnog pismenog i usmenog izražavanja niti jedno znanje koje posjedujemo nema svoj puni pa ni polovični smisao, kada naučimo kako da na bilo koju temu održimo javni govor u trajanju od 3 do 5 minuta i osjetimo da istina ima najveću moć uvjeravanja, onda nemamo više čega da se plašimo.
Na raznim međunarodnim testovima naši učenici ne prolaze dobro, zbog čega je to tako, šta radimo pogrešno?
Mnogo toga radimo pogrešno, očigledno. Prije svega, obrazovanje nam je na posljednjem mjestu, a kad kažem nama, mislim na interes vlasti, donosioca odluka i pravila. Kada sistem ne funkcioniše, ili loše funkcioniše, sve je na pojedincu. E, i tu smo sve više i sve češće u problemu. Ako posao prosvjetara birate radi „državnog posla“, „dugih raspusta“, „kratkog radnog vremena“ i „lakih fakulteta“ koji primaju sve, imate savršene uslove za dugoročnu katastrofu.
Međutim, nije škola jedino što obrazuje mlade. Škola ne može sama. Ona je dio društva i nikada, ni u jednom sistemu nije uspjela da se izbori sa dijametralno suprotnim društvom. Da pojednostavim: ako primjerima pokazujete da uspijevaju i lijepo žive oni koji ne uče, ne rade i nemaju moralnih vrijednosti, malo će učenika odlučiti da povjeruje mojoj idealističkoj priči o vrijednosti znanja, istinskih ljudskih kvaliteta, morala i pravde. Ne možete djecu u školi učiti jedno, u životu izvan školskog prostora im servirati drugo i očekivati da se posvete i s voljom i motivacijom daju sve od sebe. Mislim da rezultati međunarodnih testiranja na globalnom nivou dokazuju ovo što govorim. Pogledajte istočnjačka i skandinavska društva i sisteme!
Opet sa druge strane mnogi mladi ostvaruju ogromne uspjehe prilikom školovanja u inostranstvu, kako to kometarišeš?
Škole su pune sjajnih mladih ljudi koji su spremni da rade i više nego što se od njih očekuje i upravo su oni ti koji donkihotovski s nama pojedincima jurišaju na budućnost u koju vjeruju. Oni i ovdje postižu sjajne rezultate, samo se o tome malo govori i piše. Nekako smo navikli da je ružno pa svako svojom pričom želi još dodatno poružnjeti svijet u kojem živimo. Nisu to samo maldi koji su sjajno uspješni u inostranstvu. To su i odrasli, profesionalci, radnici. Ključna riječ je sistem, sigurnost, povjerenje u svijet koji je oko tebe. Ako sve funkcioniše, i ti ćeš prije ili kasnije profunkcionisati. Ako je sve ili dosta toga trulo, skrivaćeš se, bježati i čuvati neko vrijeme, a onda ćeš pokleknuti i pustiti sve kraju. To se ovom društvu desilo. Mnogi koji su željeli, mogli i umjeli su ga pustili kraju!
Koliko se kod nas cijeni znanje? Je li bolje znati znanje ili znati nekoga, da pojednostavim?
Nažalost, globalno je mišljenje da je tačan odgovor na ovo pitanje drugi dio tvoje rečenice, samo ja ne mislim tako. Jednostavno je stvar toga šta smatraš boljim. I da, znanje se cijeni i prije ili kasnije doći će po svoje. I znanje i neznanje. Škola u kojoj radim moje je 5. radno mjesto u okviru stalnog zaposlenja. Svaki sam posao dobila na konkursu, zahvaljujući svome trudu i zalaganju, uspjehu, iskustvu. Privatna firma za koju sam honorarno počela da radim 2004. godine još uvijek je firma s kojom sarađujem. Jedini razlog za to je činjenica da sam na svakom mjestu davala sve od sebe i trudila se da pokažem i steknem znanje koje mi je onda, kada sam poželjela promjenu, poslužilo da idem dalje. Ja beskrajno vjerujem u prave vrijednosti i to stalno ponavljam svojim učenicima. Obraz, čast, mir sa sobom i znanje najveće su vrijednosti koje jedan čovjek u životu može imati i koje mu nikada niko ne može oduzeti.
Koliko je pandemija poremetila proces sticanja znanja i samo obrazovanje ne samo kod nas, nego i u cijelom svijetu?
Poremetila je mnogo toga, prije svega onaj najkvalitetniji vid sticanja različitih znanja, a to je putovanje. Poremetila je cjelokupne živote u svakom smislu, mnogo, u nekim aspektima koji se više nikada neće moći nadoknaditi. Ipak, ako postoji volja, postoji i način. Znanje je jedna od stvari koje su mogle biti osvojene i usvojene ukoliko je volja postojala. Mnogo toga nam je na raspolaganju, a najviše od svega – knjige. Dobro koje je pandemija donijela, ako smijem uopšte o dobru govoriti, jeste vrijeme. Ukrali smo ga od druženja, kafana, poslovnih putovanja. Neprestano ponavljam đacima da je ono najbolje što mogu uraditi i sada učenje, čitanje, sticanje različitih znanja i vještina. Vrijeme koje mora doći biće srećno ako mu i kada mu donesemo sve te priče, djela i radove koje smo savladali i stvorili u ovom procjepu od vremena i života.
Koji su, prema tebi, osnovni proncipi kojima se dobar nastavnik treba voditi?
Čast, ljudska i akademska. Znanje za život, ne za reprodukciju.
Pravednost. Istina. Ljubav. Za kraj, poruka mladima?
Čitajte, učite, pokažite razumijevanje, a ne osudu onoga ko nije kao vi, mislite i slobodno i jasno govorite ono što mislite, ali tako da to što kažete donese i stvori dobro, a ne zlo! Budite dobri i časni ljudi koji će znanjem i pravednošću, a ne novcem, promijeniti svijet, jer svijet ne počiva na materijalnim već duhovnim vrijednostima!
Izvor: Buka