Juče je raspisan konkurs za upis studenata na Univerzitet u Banjaluci. Na Tehnološki fakultet se prima 8 studenata na budžet i 5 na sufinansiranje za smjer Tekstilno inženjerstvo – obućarska tehnologija i dizajn.
Opet se ponavlja scenario kao i godinama unazad. Taj smjer je otvoren na moju inicijativu, čime sam želio da se što kvalitetnije razvija obućarska struka i industrija na našim prostorima.
Dekani godinama unazad me vide kao prijetnju njihovim ambicijama, pa su insistirali da taj smjer bude studijski program trajanja 4 godine, a onemogućeno je vanredno studiranje, tj. studiranje uz rad.
Ja sam fakultet završio u Zagrebu (tehnološki) za vrijeme Titine vladavine, studijski program je trajao 2 godine, završio sam ga uz rad i dobio zvanje inženjera.
Danas, trajanje tog smjera 4 godine mi djeluje kao pokriće da dekani imaju plate. Studente vode jednom godišnje u obilazak fabrike i to Alpine u Sloveniju. Djeca će završiti fakultet a neće imati osnovno praktično znanje svoje struke i neće biti sposobni za rad da zarade platu.
Očekivao sam da će se nešto promijeniti u međuvremenu, no prepisano je isto kao prethodnih godina. To je samo još jedan kadar za koji društvo plaća da se školuje, a teško da će imati gdje raditi ili da će biti osposobljeni za rad. Jedino da ih dekani zaposle na fakultete.
Razočaran sam ponašanjem nadležnih po ovom pitanju, smatram da je u ovom slučaju neodgovorno trošenje državnog novca. Pitam se šta tu djecu mogu da nauče profesori koji nikad proizvodnje vidjeli nisu. Krajnje nesistematično i neodgovorno.
