Pismo tate, sinu prvačiću.
Na adresu portala stiglo je pismo koje je jedan Banjalučanin napisao svome sinu, prvačiću. U njemu je pokušao da sinu objasni šta ga sve očekuje u školi odnosno životu.
Prenosimo ga u cjelini:
Danas nije običan dan. Danas je poseban dan.
Jedan dječak otvoriće nova vrata svoga djetinjstva iza kojih polako prestaje bezbrižnost. O kako sam samo tužan i sretan zbog tebe, sine moj.
Do danas, tebi nepoznati ljudi počeće davati ocjene i to će te pratiti do kraja tvog života.
Kažu da se obično na kraju dobije ocjena koja se zasluži. Ti nemoj da brineš. Tvoja ocjena je u mom srcu i ja je čuvam, kakvu god ti dali u školi.
Ti budi svoj.
Budi sretan i ništa više.
U školi je sve važno, ali i nevažno u isto vrijeme. Važni su tvoji drugari i tvoj odnos sa njima, a slova i brojevi su nevažni.Upamti to.
Jer, samo jedno drugarstvo, neuporedivo je veće od svih brojeva i slova koji postoje.
Ubrzo će ti zakucati srce zbog neke devojčice
i već tad će ti biti jasno šta sam napisao.
Zbog mnogih stvari, biće ti krivo.
Ti se ne obaziri na one na koje ne možeš uticati
Neko će imati ljepše patike, neko bolje ocjene.
Neko će biti sporiji, a neko vještiji. Svo vrijeme znaj da su oni takvi tu zbog tebe, a ne ti zbog njih. Od svakog ćeš nešto naučiti, jer su tu pored tebe s razlogom. Koliko ti se neko od njih svidi, toliko mu i posveti pažnju.
Ne daj na sebe. Skočiće na tebe, ti se brani.
Neće te učiteljica braniti, a ni ja.
Zadirkivaće te. To je normalno. Ali znaj, radiće to onoliko koliko im ti dopustiš.
I vjeruj sebi. To je najbitnije u svemu.
Voli te tata!
D.K.
