Ljilja Petrović-Zečić, direktorica Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske (NUB RS), kazala je kako će Dječja biblioteka Borik biti vraćena u centar grada u prostorije NUB RS, dok će odjeljenja biblioteke na Starčevici i u Obilićevu, zajedno s Američkim kutkom, biti zatvorena.
“Sugrađani neće ništa izgubiti zatvaranjem odjeljenja, mnogo će više dobiti”, kazala je nedavno Petrović-Zečićeva, obrazlažući da će biblioteka na točkovima sa 5.000 naslova obilaziti sva naselja u Banjaluci te će se tu građani moći zadržavati, imati pristup knjigama, novinama i internetu. Ovo, međutim, nije utješilo građane, koji smatraju da je biblioteka na točkovima odlična stvar, ali su se ipak zapitali šta će biti sa zatvorenim bibliotekama.
“Žao mi je tih biblioteka. Neće naš grad biti kulturniji od apoteka, kladionica, banaka, pekara, butika, kafića. Bez i tih, na Zapadu prevaziđenih područnih biblioteka, naš grad dodatno ćoravi, zgrade i naselja dodatno kopne u pesimistički smog, u sive, bezdušne dimenzije u kojima opstaje isključivo ono što je ‘efikasno'”, reagovao je preko društvenih mreža na ovu vijest Danijel Mihić, pokretač Inicijative građana “Kultura kulturi”.
Slično njemu, bar po komentarima koje su dali “Nezavisnim novinama”, oglasili su se i književnici iz Banjaluke. Onima koji u svom opusu, između ostalog, imaju i književnost za djecu, posebno smeta premještanje Dječje biblioteke iz Borika u centar grada.
“To je samo još jedan korak da se prestane čitati skroz”, prokomentarisala je kratko Stevka Kozić-Preradović zatvaranje područnih biblioteka, podsjetivši da u naselju Borik u blizini Dječje biblioteke postoje dvije osnovne škole – “Vuk Karadžić” i “Branko Ćopić”, a da u centru grada u blizini NUB RS ne postoji niti jedna, zbog čega ovaj potez smatra nelogičnim.
Književnik Vid Vicko Vukelić smatra da je promovisanje pisane riječi na bilo koji način predivna stvar te da je “bibliobus” jedna od mogućih verzija popularizacije ove grane umjetnosti, ali odluku da on zamijeni biblioteku smatra apsurdom.
“Kad je riječ o Dječjoj biblioteci, mislim da će djeca mnogo izgubiti ako se to desi. Djeca moraju osjetiti toplinu doma zvanu biblioteka, miris knjiga i, naravno, susret s pjesnikom u ovakvom prostoru. Ako se kojim slučajem zatvore vrata Dječje biblioteke, mislim da učitelji i tete iz vrtića neće juriti ‘bibliobus’ da bi se djeca susrela s knjigom”, kaže Vukelić, smatrajući ovo neodgovornim prijedlogom.
Ne može se praviti susret s knjigom i pjesnicima na ulici, misli Vukelić, kako zbog vremenskih uslova tako i zbog samog osjećaja da se nalazimo u kulturnom ambijentu o kojem je riječ.
“Kao dječji pjesnik govorim glasom djeteta nadajući se da se ovo neće desiti”, isključiv je Vukelić.
Za razliku od njega, književnik Goran Dakić kaže da mu selidba knjiga iz polica biblioteka u “bibliobus” ne znači apsolutno ništa.
“Jedino šta mi ostaje jeste da vjerujem u tačnu procjenu i dobru namjeru. Zatvaranje bibliotečkih odjeljenja je, bez sumnje, šamar na našu ćelavu, kulturnu glavu, ali možda ništa drugo i nije preostalo. Čitaoce je nemoguće napraviti kuburom. Šinobus s knjigama, internetom i novinama možda donese nekog dobra, mada će biti savršen i ako samo ne naškodi. Navike definišu potrebe, a naše potrebe su takve kakve su i tu boga nema”, mišljenje je Gorana Dakića.
Književnik Jovo Čulić pretpostavlja da je razlog za zatvaranje biblioteka finansijske prirode, kazavši da je stoga nezahvalno davati neke ishitrene izjave.
“Bilo kako bilo, Gradska uprava bi trebalo da reaguje i da pomogne Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske da se ove kulturne ustanove održe u životu”, kaže Čulić, dodajući da mu je drago što će moći posjećivati i pozajmljivati literaturu na dječjem odjeljenju biblioteke u centru, ali da bi bilo dobro da su se područna odjeljenja mogla osnivati, a da se ne zatvara ova glavna.
“Sada mislim da je velika šteta što se ta ista odjeljenja zatvaraju po mjesnim zajednicama i što se ona udaljavaju od djece. Strah me samo da se na tim mjestima ne otvore kafići ili sportske kladionice”, zaključuje Čulić.
