Usluge zanatstva, posebno zidara, tesara, molera i vodoinstalatera, poskupjele su i biće sve paprenije jer je zanatlija na našim prostorima sve manje, a zanatstvo se mora afirmisati na svakom koraku, smatraju predstavnici iz ove oblasti.
Jedna Banjalučanka kaže da joj je za kvar u kupatilu vodoinstalater nedavno uzeo 50 maraka iako je ranije ta usluga koštala 30.
“Još sam ga čekala sedam dana da dođe, toliko ima posla”, rekla je ona.
Jovica Bratić, direktor Zanatsko-preduzetničke komore RS, kaže da zanatstvo na našem području nestaje, te da zbog toga dolazi do poskupljenja, što bi trebalo da bude motivacija djeci da upisuju zanatske djelatnosti, jer je u njima budućnost.
“Ako budemo zanemarili zanatstvo, biće sve skuplje i skuplje. Sanjaćemo zanatlije. Da ih ne bismo sanjali, moraćemo im pružiti ozbiljnu zaštitu i cijeniti njihove usluge. Zidari, vodoinstalateri, moleri i svi drugi zanati su traženi u cijelom svijetu, ne samo kod nas, jer jednostavno zanata nema i potražnja za njima je sve veća i veća”, rekao je Bratić i naglasio da se moleri ili zidari danas ne mogu naći za dnevnicu ispod 70 KM, a koja je ranije bila 50 KM.
“Oni više neće da rade ni za dnevnicu, nego po kvadratu, što je u konačnici i skuplje. Pored zidara i molera, u pekarstvu se teško pronalazi pekar, tako je i u svim drugim branšama. Radnika je danas sve manje i to je problem, nema vozača u Evropi, nema konobara, jednostavno ih nema na tržištu i to je diglo cijenu, što je realno očekivati”, kaže Bratić.
On kaže da i ono malo kadra što imamo odlazi vani, gdje je prividno više novca, jer, kako kaže Bratić, skuplji je život i ljudi tamo idu po inerciji.
On smatra da dobar majstor može zaraditi i ovdje ono što zaradi vani.
“Najviše nam nedostaje varilaca, tesara, zidara, mehaničara, tokara, nevjerovatno, ali nam fali svih zanata, te Evropa samo čeka naše zanatlije. Mi se moramo uozbiljiti, vratiti i rehabilitovati zanatstvo, djecu od petog razreda usmjeravati u zanatstvo, a ne od srednje škole”, kaže Bratić.
On ističe da će privatnici morati povećati plate, ne zato što hoće, nego zato što moraju, da bi zadržali radnike.
Enes Arapović, predsjednik Obrtničke komore Unsko-sanskog kantona, kaže da zanatlije u FBiH zasad ne mogu povećati cijenu svojih usluga iz razloga što bi izgubili tržište, odnosno posao.
“Mi imamo velike probleme sa sivim tržištem, ljudima koji jedva čekaju da se cijena poveća i da idu ispod cijene, tako da iz tog razloga naše registrovane zanatlije neće moći povećati cijenu, mada postoji stvarna potreba za povećanjem”, kaže Arapović.
On ističe da je potražnja za zanatlijama u FBiH velika, te da ima radnih mjesta, ali da nema radne snage, posebno u Unsko-sanskom kantonu, iz kog je bila prva migracija radne snage iz razloga što su najbliži zapadnoj granici.
“Pokušavamo taj problem riješiti preko zavoda za zapošljavanje, prekvalifikujemo zanatlije. Više nisu problem ni finansije, dosta su dobre plate zanatlijama i radnih mjesta za njih ima, ali niko više ovdje ne želi ostati i raditi, nestabilna politička situacija je uzrok tome”, rekao je Arapović.
Lazo Šešić, jedan od najpoznatijih mesara u Banjaluci i predsjednik Zanatsko-preduzetničke komore RS, kaže da danas nije problem naći samo mesara, nego i bilo koju drugu struku poput stolara, limara, jer roditelji ne žele djecu da upisuju na zanatska zanimanja iako u tome ima posla.
“Današnje zanatlije sa svojim uslugama mogu da ucjenjuju koliko hoće, ne samo kod nas, nego i u inostranstvu. Danas nijedan zanat nije težak, jer postoje mašine, sve je savremeno, samo treba rukovati njima. U mojoj mesnoj industriji ne diže teže od noža. Sve je mehanizovano, nema više patnje kao nekada”, rekao je Šešić.
On kaže da je jedan od osnovnih problema odlazak zanatlija u inostranstvo, a drugi je što se kod nas ne školuje takav kadar koji je potreban i kog nema na birou, te naglašava da su upis zanatlija u škole i njihova praksa ključni.
Izvor: Nezavisne
