Svetozar Ivetić (1960) je pravnik porijeklom iz Livna sa stalnim mjestom boravka u Banjaluci, koji s vremena na vrijeme čitalačku publiku zainteresuje svojom poezijom kojom se, pored osnovnog zanimanja, bavi još od srednjoškolskih i studentskih dana. Najveći uspjeh postigla je njegova pjesma “Koščate ruke”, koju je otpjevala kultna sarajevska grupa “Bolero” krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, a Ivetić je skrenuo pažnju na sebe i prije nekoliko dana objavivši pjesmu “Postojanje”.
Pjesmu je snimio i na YouTube platformu postavio Siniša Ivetić, a o svojim planovima u poeziji Svetozar Ivetić povodom pjesme “Postojanje” govorio je za “Nezavisne novine”.
NN: Koliko u pjesmi “Postojanje” ima Vašeg rodnog Livna, tamošnjih stijena, kamenih kuća, studene vode s jedne strane, a s druge koliko tu ima mladalačke boemije i nostalgije za nekim prijašnjim životom?
IVETIĆ: Pjesma “Postojanje” vezana je za svaki zavičaj, za svakog čovjeka koji u sebi nosi nostalgiju i tugu, koji prepoznaje svoje bitisanje, dio sebe i onog u šta je on utkan. Pjesma je nastala u mojoj 59. godini, kad su se u meni probudile sve te emocije vezane za stari kraj i za zavičaj odakle smo potekli moja braća i ja, moja supruga i moja djeca.
NN: Koliko za nove generacije, kada ste pomenuli djecu, znači zavičaj?
IVETIĆ: Pa eto, cilj mi je bio baš da probudim kod mnogih ljudi osjećaj za svojim zavičajem i po reakcijama, komentarima i porukama koje sam dobio vidim da sam, ono što kažu, pogodio temu i emociju. Slike koje prate glas na You Tubeu nastale su mojim odlascima u Livno, u taj kraj i Livanjsko polje za koje smatram da je zanemareno, napušteno, ostavljeno… Nastojao sam da baš tu zapalim iskru koja će probuditi razmišljanje generacija koje tu ostaju i koje će tek doći.
NN: Koliko se dugo bavite poezijom?
IVETIĆ: Poezijom se bavim od srednjoškolskih i studentskih dana – 1988. godine pisao sam tekst pjesme “Koščate ruke” za koju je muziku uradio Mišo Bartulica, frontmen grupe “Bolero”, i u bivšoj Jugoslaviji to je bila zapažena i muzički jako dobro obrađena pjesma. Dobila je dobre kritike, tako da se to može naći i pročitati u sredstvima javnih informisanja.
NN: Kako je došlo do saradnje s grupom “Bolero”?
IVETIĆ: Mi smo tada bili studenti u Sarajevu i poznavali smo se. Onda bih ja govorio nekad te svoje stihove, a Mišo Bartulica je to prepoznao i zavolio način mog izražavanja, tako da je ta jedna pjesma ostala upisana u anale jugoslovenske muzike.
NN: Da li ste upratili da je grupa “Bolero” ponovo počela s radom?
IVETIĆ: U kontaktu sam još sa Mišom Bartulicom, znam da je “Bolero” oživio i radujem se tome. “Bolero” svakako ima svoje mjesto na muzičkoj sceni i vjerujem da će i dalje nastaviti svoj uspješan rad, te da će i novi album izazvati dobre reakcije u široj javnosti.
NN: “Bolero” nije jedina grupa koja je komponovala na Vaše tekstove?
IVETIĆ: Nekoliko mojih tekstova je prepoznao i Gradski tamburaški orkestar Banjaluka i dirigent Zlatan Mirić je uradio muziku na moja dva teksta i u to se u doglednoj budućnosti treba pojaviti pred slušaocima. Inače, teško je raditi tekstove za pjevanje.
NN: Da li ste se javljali izdavačima da objavite knjigu pjesama?
IVETIĆ: Ne, nisam, iako imam materijala za knjigu poezije. Tek u posljednje vrijeme sam odlučio da sve te pjesme spojim u jednu zbirku poezije i vjerovatno ću se uskoro predstaviti i na taj način.
Izvor: Nezavisne
