Prema saznanjima ATV-a, sudsko vijeće, pod predsjedavanjem sudije Snježane Romčević – Tadić, uvažilo je žalbu Gradske uprave i preinačilo raniju presudu Okružnog suda iz avgusta prošle godine, koja je išla u korist „Autoprevoza“ i preduzeća „Bewo real estate“, čiji je suvlasnik Vedran Savić, sin Čede Savića, nekadašnjeg direktora banjalučkog Zavoda za izgradnju.
„Tokom postupka, Grad je dokazao, a sud utvrdio, da je pravno valjan ugovor o regulisanju međusobnih odnosa iz 1979. godine između nekadašnje Samoupravne interesne zajednice za upravljanje građevinskim zemljištem (bivši SIZ – nasljednik ZIBL) i „Autoprevoza“ , i da tužilac ima pravo svojine na predmetnim nekretninama“, navodi se, između ostalog, u presudi.
Iako postoji mogućnost pravnog lijeka (eventualna revizija pred Vrhovnim sudom, i poslije toga, i apelacije pred Ustavnim sudom), ova, nova presuda zadala je snažan udarac višegodišnjim nastojanjima vlasnika „Autoprevoza“ i „Bewo real estate“, da se domogne ove, atraktivne parcele.
Prema ranijim pisanjima medija, centralni ključ ovog spora je upravo ugovor o regulisanju međusobnih odnosa između nekadašnjeg gradskog preduzeća i „Autoprevoza“. Tim ugovorom, koji je sklopljen još 1979. godine, dogovorena je razmjena zemljišta – grad, odnosno nekadašnji SIZ (nasljednik ZIBL), dao im je plac gdje se sada nalazi nova autobuska stanica, a „Autoprevoz“ se, uz dodatnu novčanu naknadu, odrekao parcele u centru.
Međutim, volšebni nestanak ovog ugovora iz arhive ZIBL-a bio je osnovni argument tvrdnjama „Autoprevoza“ da taj dokument zapravo nikada nije ni postojao i da je zemlja, pa čak i zgrada Muzeja suvremene umjetnosti zapravo njihova.
Novom odlukom, sud je prihvatio kopiju ugovora, kao dokaz, i time osporio tvrdnje „Autoprevoza“ o navodnom nepostojanju tog dokumenta.
Izvor: ATV
