Rukometni savez Republike Srpske je prije par dana pokušao da organizuje Skupštinu nakon dugo vremena.
Ja sam bio kandidat za predsjednika Rukometnog saveza ispred Doboja i RK Borac iz Banja Luke, te moram da kažem da sam bio razočaran dešavanjima pa i pojedinim ljudima. Nisam mogao da vjerujem i pitao sam se za šta se to oni bore, a onda sam uvidio da se jedni bore da se zadrži stanje haosa, jednoumlja i kriminala gdje su strukture Rukometnog saveza RS nelegalne počevši od predsjednika, sekretara i komisija, pri čemu su komesari glavni šefovi i najveće zlo rukometa.
Ovakvo stanje je uzelo maha da se to mora jednom presjeći. Prvi koji to treba da presjeku su članovi Skupštine, drugi su predstavnici ministarstva porodice, omladine i sporta, treći su državni kontrolni inspekcijski poreski organi, i na kraju mi koji želimo promjene.
U posljednjih petnaest godina Borac nije imao svoje predstavnike u tim organima, pa ni u organima BiH, te je došlo do tog javašluka. Sada kad je uprava konsolidovala svoje redove, mora da preuzme odgovornost na nivou RS, pa i BiH, da se pita i odgovara zajedno sa Dobojem, Prijedorom, Derventom i drugim klubovima širom RS.
U područnom savezu Banja Luka skupština nije održana već par godina, nisu predali završni račun u Apif, savez je privatizovan, nelegitiman, te zbog navedenih razloga nisam mogao da budem prijedlog tog saveza. Predsjednik područnog saveza nosi pečat u svome džepu, nikome ne odgovara, ali kada dođe do promjene vlasti položiće račun. Bio je i predsjednik verifikacione komisije gdje je vršio verifikaciju onih koji su zajedno sa njim u talu, poput Veljka Malića koji ima dva kluba a koja se nigdje ne takmiče. Za svog izaslanika je postavio Gorana Racu koji ima veća ovlaštenja u odnosu na jedan RK Borac ili RK Sloga iz Doboja.
Rukomet RS nikada nije imao više timova u prvoj ligi BiH, a klubovi grcaju u dugovima i problemima. Ovakvo stanje je neodrživo, a to se sve reflektuje i na stanje u Rukometnom savezu BiH gdje se ne zna ko pije a ko plaća, i kada će to pitanje doći na red.
Tražim od Ministarstva porodice, omladine i sporta da se uključi u ovaj problem zbog momaka i djevojaka koji se bave ovim sportom. Zaslužuju da imaju reprezentaciju RS, da idu na kampove, treninge, edukacije, te transparentnost rada i reda.
Sve ću učiniti da riješim pitanje plaćanja sudija, kako se ne bi isplaćivali u gotovini jer se tako ne mogu pravdati njihove zarade. Nastojaću vratiti savezu nadležnosti koje mu kao osnivaču pripadaju, a to je registracija klubova i igrača, vođenje takmičenja mlađih kategorija, izdavanje brisovnica i naplata istih, naplata godišnjih članarina.
Registracija igrača mora ići preko Rukometnog saveza RS. Utvrđivanje visine naknade za prelazak igrača iz nekog od naših klubova u klub iz neke druge zemlje je važno pitanje. Iznos od 30 odsto obeštećenja, odnosno od naknade prelaska igrača u klub iz druge države mora ići entiteskom savezu.
Moramo zaštititi i klubove i igrače koji igraju u ligama RS. Do sada je bilo dozvoljeno da bilo koja premijerligaška ekipa može uzeti igrača iz lige RS, a da za to ne mora platiti nikakvo obeštećenje, jer igrač nije nikada bio registrovan u BiH savezu. Tome moramo stati na kraj.
Zadatak Saveza mora biti i pomoć manjim klubovima i nerazvijenim rukometnim sredinama. Premali smo mi da bismo sve prepuštali slučaju i očekivali da pojedinci sa dobrim idejama i entuzijazmom, bez sistemske podrške, mogu nešto više napraviti.
Marinko Umičević
Potpredsjednik RK Borac
Kandidat za predsjednika Rukometnog saveza Republike Srpske
