U gradskom pozorištu “Jazavac” večeras će se od 20 časova održati premijera filma “Bojenje vremena” autora Saše Gašića.
Film je stilizovana razglednica Banjaluke u trajanju oko 60 minuta i snimljena je Gašićevoj istoimenoj knjizi poezije ili je po filmu napisana knjiga poezije što je po Gašićevim riječima u principu i nevažno.
-Kao i većina mojih misli i ideja i ovaj je projekat raspršen, zbrkan. Da li je ovo, moje bojenje, zbirka ljubavne poezije, eksperimentalni film o Banjaluci, film o ljubavi, društveno angažovani film sa idejom da se suprostavi današnjem društvu i njegovoj moralnosti? Junak ovih pjesama i filma šeta za ljubav, za dobrotu, za jednostavnost. Pokušava da ljubavlju za 24 časa pomjeri Zemlju oko Sunca. Da jedan dan traje četiri godišnja doba. Uz knjigu poezije koja sadrži 24 pjesme, napravili smo i lirski crno bijeli film o 24 pjesme, o ljubavi, o mojoj dragoj Banjaluci. Kada glumac izgovara stihove pojavljuju se boje. On poezijom boji prostor i vrijeme. Simbolični krug od jednog dana koji promoviše ljubav, koja treba da traje godinama. U knjizi i u filmu se nalaze i grafike, kroki crteži akademskog slikara Renata Rakića. Svaka pjesma u knjizi, svaka pjesma i kvart u filmu imaju svoju sliku zaštitnicu-kaže Gašić.
U filmska dvadeset četiri časa i u četiri godišnja doba, glumac i narator u filmu, Aleksandar Blanić, obilazi sva naselja Banjaluke i govori moju autorsku poeziju. Sniman je profesionalnom tehnikom, a istim kvalitetom je urađen zvuk i montaža. Autorsku muziku za film radio je profesor Akademije umjetnosti u Banjaluci Arsen Čarkić. Grafike i dizajn materijala radio je Renato Rakić, akademski slikar iz Banjaluke.
Prilikom promocije filma planirana je i izložba 24 grafike Renata Rakića, akademskog slikara iz Banjaluke, u holu GP Jazavac, kao i promocija knjige “Bojenje vremena”. Poslije projekcije filma u sali, u holu je od 21 čas planirana izložba, kao i mali koncert profesora Arsena Čarkića.
Gašić kaže da su film i knjiga posljedica njegove životne želje za stalnim školovanjem i urođene stidljivosti.
-U školu sam išao često tokom svog života. U osnovnu, Milan Radman (sada Aleksa Šantić) išao sam osam godina, a u Banjalučku Gimnaziji samo četiri godine. Dvije godine na Ekonomski fakultet u Sarajevu i Banjaluci, pa dvije godine na Banjaluka Koledžu. Magistrirao Međunarodne odnose na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjaluci gdje trenutno pohađam i doktorske studije. Išlo se mnogo i često u školu. Ne baš uvijek kad je i trebalo, ali polako se vraćam školi i ona meni. Na moju pisaniju su najviše uticali Arsen Dedić, Aleksa Šantić i Mika Antić. Ali svi ti moji heroji ne bi bili dovoljni da nije postojala urođena stidljivost. Stidljivost prema ženama, stidljivost prema novom u meni i oko mene. Ulice i kafane su taj dodatni i neophodni začin, koji daju konačni šarm jednoj osobi –kaže Gašić.
