Danas se navršava tri tužne godine od smrti prijatelja, druga i kolege Željka Kopanje sa kojim sam proveo mnogo lijepih trenutaka. Zajedno smo se družili sa pokojnim Nikolom Guzijanom u restoranu Patak, zajedno bili na ratištu širom Republike Srpske, a nakon rata smo radili na prosperitetu RS.
Željko je uvijek išao korak, dva ispred vremena u kome je živio, moj Laušaner. Moram da kažem da nam mnogo nedostaje, on i njegovi savjeti, kritike, sugestije. Znao je on i da povisi ton, a i da napiše ako nešto nije dobro u vezi RS, te sam srećan što sam poznavao takvog čovjeka.
Moram da kažem da sam jedan od rijetkih koji u svojoj kancelariji drži Željkovu sliku, čak sam galamio na pojedince koji rade kod njega a nemaju njegovu sliku iz poštovanja i zahvalnosti.
Neka mu je laka crna zemlja i hvala mu. Sjećanja na njega, bar moje, ne blijede i nikada neće izblijediti.
Marinko Umičević
