Na adresu portala BLMojGrad stiglo je otvoreno pismo nezadovoljnih turističkih radnika i vlasnika agencija. Kako pišu, tako im kažu i vrijeme ističe…
Usljed svima poznate pandemije nekoliko mjeseci je bio stopiran rad mnogih grana privrede. Neke se još uvijek oporavljaju, a jedna će uskoro prestati da postoji.
Turizam. Šta to bi turizam? Putovanje je luksuz, rekli bi mnogi. I sigurno su u pravu, ali ljudi koji rade u turizmu žive od toga. Žive od toga i za to da svake godine odete na more i da vam bude lijepo.
Sad kad turizam umire, nikoga nije briga za to. Ponajmanje državu. Svi zahtjevi koje su turističke agencije uputile resornom ministarstvu su odbijeni. Znate li zašto? Jer u vrijeme zabrana, izolacije i policijskog časa, turističkim agencijama nije bio zabranjen rad! Mogli smo da radimo! Šta?
Čast izuzecima koji su se “snašli” pa su nabavljali respiratore.
Pomoć države turističkim agencijama su navodno famozni vaučeri. Te vaučere, koji su uzgred mizerni, ne morate koristiti u turističkim agencijama.
Neki su pak dobili pomoć od države u iznosu od pola miliona maraka koja je mogla da spasi sve turističke agencije bar u Banjaluci, ali je “spasila” samo jednu.
I dok se sve industrije polako oporavljaju, rade normalno ili u manjoj mjeri (ali rade), mi stojimo. Tapkamo u mjestu, potpuno blokirani, pišemo molbe koje malo ko i pročita, a kamoli usliši. Svakodnevno pratimo gdje nam je to još zabranjeno putovanje. A zabranjeno nam je sve, jer se u našoj državi ne može uraditi PCR test u turističke svrhe.
Iako je ovo globalni problem, on se mora rješavati na lokalnom ili državnom nivou. Mnoge evropske države su pomogle svoje aviokompanije, ugostitelje, turoperatere. Mi smo našoj državi nebitni, čak i u vrijeme kad se približavaju izbori.
Turistički radnici
