U samom centru grada Banjaluka nalazi se najveća škola u Bosni i Hercegovini, koja je godinama puna vlage i mahovine, a na sve strane se osjete buđ i smrad raspalih zidova i trule stolarije, gdje učenici svakodnevno provode po nekoliko sati.
Prema dotrajalosti i neadekvatnim uslovima za rad ova srednja škola je sigurno među najneuslovnijim obrazovnim ustanovama u cijeloj BiH. Prostorije pune mahovine izvor su zaraze, stari drveni prozori i vrata slabo dihtuju, hodnici su pod vodom čim padne kiša, loše elektro i vodovodna mreža scene su kao iz horor filmova.
U vrijeme kiša po hodnicama kante, krpe… Ko je kriv što se škola koja svake godine isprati više od 400 maturanata našla u ovakvom stanju?
Da li je rukovodstvo škole svojim nemarom dovelo do alarmantne situacije ili je zakazala država, pa nam nije bitno gdje nam se školuju djeca?
Je li potrebno da đačka briga bude da li će kroz školski hodnik proći s kišobranom u rukama, umjesto da brinu kako će ostvariti što bolji uspjeh?
Problem koji je godinama prisutan u najvećoj školi “odbija” se o glavu učenika koji to najviše trpe. Zgrada je izgrađena prije 50 godina u užem centru grada, a značajnijih ulaganja nije bilo osim obnavljanja fiskulturne sale, i izgleda da su nadležne institucije decenijama zaboravile da ova škola uopšte postoji. Godinama su nešto krpili, ali više mali zahvati ne vrijede, jer je ravni krov na starom dijelu zgrade potpuno uništen.
Iz škole vjeruju da će stati na kraj buđi i memljivim zidovima i da će buduće generacije dolaziti kući ne noseći smrad i zarazu na odjeći.
Iz Ministarstva prosvjete i kulture RS stiže štur odgovor po onoj poznatoj mantri institucija za problem znaju, a kad će biti riješen ne zna se.
Izvor: nezavisne
