Roditelji djece sa smetnjama u razvoju u Republici Srpskoj poručuju da neće odustati od borbe za status roditelja-njegovatelja, te najavljuju nove proteste ukoliko njihovi zahtjevi ponovo budu zanemareni.
Iako su u proteklom periodu organizovali proteste, slali brojne dopise i pokretali inicijative s ciljem rješavanja statusa roditelja-njegovatelja, konkretni pomaci i dalje izostaju.
Roditelji neće odustati
Valentina Stojić, predsjednica Udruženja “Glas tišine”, naglasila je da roditelji neće odustati.
“Nećemo odustati od prava na status roditelja-njegovatelja. Do sada smo organizovali dva protesta, uputili brojne dopise nadležnim institucijama, obratili se Ombudsmenu za dječija i ljudska prava i organizaciji UNICEF, te još u julu 2025. godine predali zvaničnu inicijativu za rješavanje ovog pitanja”, kazala je ona i dodala:
“Naši zahtjevi su jasni i opravdani i nećemo ih povući. Ukoliko nadležne institucije nastave ignorisati naše zahtjeve, bićemo primorani da ponovo izađemo na ulice. Spremni smo na nove proteste i još snažniju borbu”.
Ignorisanje problema i dužnost ministra
Dodala je da funkcija ministra nosi odgovornost, a ne ignorisanje problema koji godinama pogađaju najranjiviju djecu.
“Ako sistem ne može zaštititi djecu sa poteškoćama u razvoju, dužnost je ministra da objasni zašto ili da prepusti mjesto nekome ko to može”, ističe ona.
Pravdu će tražiti na sudu
Roditelj djeteta sa smetnjama u razvoju, Srđan Tomaš, ističe da su roditelji primorani pravdu tražiti na sudu.
“Sudovi su već uvažili tužbe roditelja i potvrdili ono na šta godinama upozoravamo – da Ministarstvo zdravlja ne postupa po zakonu kada su u pitanju prava naše djece. Međutim, čak i nakon presuda, situacija se ne mijenja”, kazao je Tomaš.
On navodi da se nakon sudskih odluka postupak ponavlja, drugostepena komisija vrši pritisak na prvostepenu, predmet se vraća na ponovno odlučivanje, a prvostepena komisija ponovo donosi negativno mišljenje.
“Roditelji su tada primorani da ponovo pokreću sudske postupke. Moja prva tužba je usvojena, ali sada opet čekam novu odluku komisije koja će vjerovatno ponovo negirati pravo mog djeteta, uprkos činjenici da ima 100 odsto invaliditet i potpunu zavisnost od tuđe njege”, pojašanjava Tomaš.
Produžava se agonija
Dodaje da izostaju konkretni rezultati vlasti.
“Ne radi se na rješavanju problema, već kao da se svjesno produžava agonija. Kada imate dijete sa poteškoćama u razvoju, jedan roditelj ne može raditi jer mora biti uz dijete najmanje 12 sati dnevno. Vrijeme je da se zakon uskladi sa stvarnim potrebama djece i njihovih porodica”, zaključio je Tomaš.
Posebno ističe da u Federaciji BiH roditelji primaju 1.000 KM uz uplaćene doprinose.
Sandra Jović, predsjednica Udruženja djece sa posebnim potrebama Doboj, kazala je da postoje trenuci kada se razlika između ljudi i sistema vidi jasnije nego ikada.
“Na dnevnom redu 18. redovne sjednice ponovo neće biti izmjene Zakona o dječjoj zaštiti, iako su bile najavljene. Kada sistem umjesto pomoći stvara prepreke, roditeljima se šalje poruka da nisu nosioci prava, već problem koji treba kontrolisati”, ističe Jovićeva.
Dodaje da se upornost roditelja pogrešno tumači kao bahatost, a upozorenja na propuste dočekuju šutnja i birokratija.
“Uslovljavanje prava roditelja-njegovatelja time da dijete ne pohađa školu predstavlja ozbiljan problem sistema. Obrazovanje bi trebalo biti temelj društva, a ne prepreka”, ističe ona.
Djecu treba uključivati u društvo
Snežana Sember Gavrilović, majka djevojčice ometene u razvoju, podijelila je lično iskustvo.
“Moja kćerka Ksenija ne govori, ne prepoznaje opasnost i zahtijeva stalni nadzor. Ima dijagnozu autizma i 100 odsto invaliditet. Uprkos tome, pohađa specijalnu školu tri sata dnevno. Upravo zbog toga mi je odbijen status roditelja-njegovatelja i pripadajuća naknada od 650KM”, kazala je ona.
Naglašava da joj je naknada bila od velikog značaja jer ne može raditi, ali ne želi da njeno dijete bude uskraćeno za obrazovanje.
“Ne pristajem na to da biram između školovanja svog djeteta i osnovne egzistencije. Djecu treba uključivati u društvo, u škole, vrtiće i zajednicu, a ne ih zatvarati u četiri zida”, zaključila je Sember Gavrilović.
Izvor: Nezavisne
