Srđan Puhalo “odrepovao” Branka Ćopića

Srđan Puhalo, psiholog, analitičar i kolumnista “odrepovao je” čuvenu pjesmu Branka Ćopića, ” Mala moja iz Bosanske Krupe”. Puhalo se u pjevanju oprobao na manifestaciji Udruženja građana „Zdravo da ste“ koje je organizovalo  na „Građevini“ u Ulici Sime Šolaje (Centar 1) događaj pod nazivom „Omladinski centar u Centru“.  To je dio aktivnosti Inicijative „Građani grade Građevinu“ koju čine Helsinški parlament građana, Centar za životnu sredinu, Nevid teatar i Zdravo da ste, a čiji je cilj da se prostor Građevine u Sime Šolaje oživi i prilagodi prvenstveno potrebama djece i mladih a potom i ostalim građanima. Većina prisutnih je otpjevala, odnosno odrepovala po jednu pjesmu. Puhalo se uključio u zabavu. Poslušajte:

 

Tekst pjesme: Branka Ćopića ” Mala moja iz Bosanske Krupe”

Bilo mi je dvanaest godina,

Prvi put sam sišao do grada,

Iz mog sela, tihog i dalekog,

Kad susretoh tebe iznenada.

Eh, dječačke uspomene glupe,

Mala moja iz Bosanske Krupe.

Jesi li me spazila ili nisi,

Zbunjenoga seoskoga đaka

Svjetlokosog i očiju plavih,

U oklopu novih opanaka.

Kako zija u izloge skupe,

Mala moja iz Bosanske Krupe.

Naišla si kao lak oblačak

Tvoj me pogled za tren obeznani,

Zaboravih ime i očinstvo,

kako mi se zovu ukućani.

Iznevjerih poput sablje tupe,

Mala moja iz Bosanske Krupe.

Tekli tako gimnazijski dani,

Uspomena na te ne ocvala,

Modra Una u proljetnje noći,

Tvoje mi je ime šaputala.

Lebdila si ispred djačke klupe

Mala moja iz Bosanske Krupe.

Brzo minu naše djakovanje,

Lagan leptir sa krilima zlatnim,

Ipak tebe u srcu očuvah,

Kroz sve bure u danima ratnim.

Ta sjećanja, mogu l’ da se kupe,

Mala moja iz Bosanske Krupe.

Gledao sam skamenjena lica,

Kako Krupu soldateska pali,

Preko sjena mojih uspomena,

Siktali su njihovi rafali.

Htjeli da nam u djetinjstvo stupe,

Mala moja iz Bosanske Krupe.

Tekle zatim godine u nizu,

Rasla plima, žuborna i plava,

Krhko inje, biser uspomena,

Potopiše vode zaborava.

Magla zavi naše đačke klupe,

Mala moja iz Bosanske Krupe.

Sad je kasno, već mi kosa sjedi,

Gledam Unu ćuti kao nijema,

Zalud lutam ulicama znanim,

Sve je pusto, tebe više nema.

Ej godine, nemjerljive skupe,

Zbogom mala iz Bosanske Krupe!

Vijest sa događaja:

Hoćemo igrališta za djecu i tinejdžere!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije BLmojgrad portala. Ostavite komentar: