Zima dolazi, a sa njom i poznata, ali ne manje opasna pojava — značajan porast zagađenja zraka. Već sada, prije punog početka sezone grijanja, dostupni podaci pokazuju povišene koncentracije čestica PM2.5 u i oko Banje Luke, što izaziva opravdan strah kod ljudi koji pate od plućnih i srčanih bolesti, ili imaju malu djecu i starije u porodici. Prema nekim servisima za praćenje kvaliteta zraka, trenutne količine sitnih čestica PM2.5 u Banjoj Luci iznose dvadesetak µg/m³ (npr. IQAir prijavljuje ~21.5 µg/m³), dok drugi real-time servisi pokazuju manju ili veću varijabilnost ovisno o stanici i vremenskim uslovima.
Zagađenje zraka u Bosni i Hercegovini postaje kroničan javno-zdravstveni problem — zimi se pogoršava zbog ložišta na čvrsta goriva (drvo, uglje), starijih vozila i nekontrolisanih industrijskih emisija. Regionalne procjene ukazuju na ozbiljne posljedice: oko 3.300 preranih smrtnih slučajeva godišnje u BiH se pripisuje izloženosti PM2.5, odnosno oko 9% ukupne godišnje smrtnosti koja se može povezati s onečišćenjem zraka. Taj teret naročito pogađa gradove na sjeverozapadu, među kojima je i Banja Luka.
Zašto je ovo opasno za zdravlje?
Sitne čestice PM2.5 prodiru duboko u pluća i krvotok. Dugotrajna i ponovljena izloženost povećava rizik od:
pogoršanja astme i kronične opstruktivne bolesti pluća (KOPB);
kardiovaskularnih bolesti (infakti, moždani udar);
smanjenja plućne funkcije kod djece;
ranijih smrti i skraćenog životnog vijeka.
Ovo nisu apstraktne opasnosti — to su dokazani efekti koji se manifestuju već pri povišenim zimskim koncentracijama.
Pitanje odgovornosti: zašto nadležni ne rade dovoljno?
Uprkos očiglednim podacima i svake godine ponavljanoj krizi, reakcije nadležnih često su trome ili simbolične. Investicije u čišći sistem grijanja, bolji javni prijevoz, postavljanje efikasnijih mjera inspekcije i subvencionisanje zamjene starih ložišta — to su konkretne mjere koje smanjuju zagađenje, a nedostatak njihove primjene govori o nerazmjeru između problema i političke volje.
Šta građani mogu i trebaju da rade odmah
Pratiti lokalne indekse kvaliteta zraka (AQI / PM2.5) i prilagoditi aktivnosti — izbjegavati vanjske napore kad je indeks visok.
Starije osobe i hronični bolesnici trebaju konsultovati ljekare o preventivnim mjerama i lijekovima.
Koristiti kućne pročistače zraka u prostorijama u kojima borave djeca i stariji, ili poboljšati ventilaciju kad je vanjski zrak prihvatljiv.
Ako je moguće, razmotriti prelazak na čišća goriva ili efikasnije grijalice — lokalne subvencije i programi zamjene ložišta trebaju biti prioritet.
Zagađenje zraka u Banjoj Luci nije ništa manje opasno zato što je „svake zime isto“. Naprotiv: ponavljanje bez adekvatne reakcije znači da grad trpi nepotrebne zdravstvene i ekonomske troškove. Potrebna je hitna kombinacija bolje javne politike, jasnih mjerenja, energetske podrške najugroženijima i investicija u čistu tehnologiju grijanja. Dok god se probleme tretira kao PR pitanje, a ne kao životno-zdravstvenu krizu, grad će svake zime računati nove zdravstvene i ljudske gubitke.
